dinajina sjećanja
srijeda, 30.10.2019.
Ti ne znaš...
 Ti ne znaš kako izgleda soba u kojoj te volim, ne znaš s kojeg prozora u noćima kao ova pozdravljam tvoju zvijezdu i tvoj put k meni, ti nisi shvatio da je ljubav tu oko nas u mirisu sna koji smo rastavljeni prestali sanjati. Mi nikada nismo imali vremena u nepokretnim nedeljnim jutrima uživati u kavi i mrvicama između jastuka i plahte, nikada nismo pili šampanjac još ošamućeni od noći pune nježnosti. Mi nismo znali željama pokloniti život, nismo znali voljeti trenutak, nismo uspjeli preživjeti oluju ruža, a željeli smo beskonačnost, vječnost i neuništivost sna. Željela sam tvom imenu darovati budućnost. Na purpurnoj livadi mrtvi snova dozvolih tvom očinstvu da odsanja san bez mene. Tiho i elegantno kao crna pantera spušta se noć. Teške od zvijezda vise ruke neba nad mojim prozorom. Osluškujem tihi romor svitanja, dok tiho i elegantno kao crna pantera odlazi noć, ples svjetlosti i sjenke se gubi na horizontu, u vazi umiru ruže, zima je prošla, nisam ubila hladnoću.. Kada sam plakala vjerovao si da su to kristali snova, kada sam šutjela vjerovao si da je sve rečeno i nisi mogao osjetiti da u meni tuga spava jer kada sam poljubcem sakrivala lice ti nisi mogao znati da se valovi sreće na hridi tvoga srca prelamaju u suze. Godinama si govorio jezikom drugih, gledao tuđim očima, volio zatvorenim srcem, grlio rukama kupljenim na sajmu poniženja, a ja sam molila pomolivanje, tražila oproštaj u sumraku tvog pogleda, preživjela bićevanja ponosa i danas siđoh sa stupa srama išarana tragovima tvoje ljubavi ali mirna... Dijana Jelčić... kolaž stihova iz zbirke...odakle dolazi ljepota... Zagreb, 1987...  |
