dinajina sjećanja
četvrtak, 24.10.2019.
Zrno tišine...
 "Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka." Albert Camus  U fanfarama ljeta ushit sunca, u suzvučju pučine i disonanci podmorja zrno sutonske tišine. Dan zalazi za planinu, rađa se zvijezda, oslijepljuje tminu, otvara školjku, oslobađa misli. Ostvarujem dimenziju sna, gubim se u preponama svjetla, zaobljujem prostor, smanjujem se, postajem struna u vjetru vremena. Tebe zavoljeh u vatri ukradenoj bogovima, u kotrljanju kamena mudrosti obodom besmisla. Obznanio se mit o nepostojanoj uzaludnosti. Zlatna zavojnica povezuje tvoje i moje nebo. Na njoj stoluje, iz kozmičkog zakona iznjedrena, uzdrhtala duša svijeta. Dijana Jelčić ... iz zbirke pjesama „Nestvarno stvarni“ Zagreb, 2014.  |
