dinajina sjećanja

ponedjeljak, 21.10.2019.

Nastajanje...





topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim ljepotom pamćenja…

Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…

Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama, stražari nad morem prohujalih tuga… Osluškujem šum vječnih mjena… plima i oseka me njišu u ljuljačci nadanja… i tuge postaju siluete ljepote, znamenje življenog života…
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…

Ćutim dinamiku svemira. Pričinja mi se neki nevidljivi virtuoz je zasanjao Bachove sonate. To vjetar svirajući razbija maglu neznanja i dozvoljava da vidim jasne obrise stvarnosti…
Zaustavljam misao u središtu zbivanja i vidim poznate geometrijske oblike kao akorde sonate, prepoznajem govor prirode.

Kazuje poeziju jezicima fizike, filozofije i glazbe.





Znanost nas poziva na intelektualnu avanturu, na putovanje skrivenim univerzumima, otkrivajući nam sve više tajni o energiji iz koje smo mi i svijet nastali. Znanje traži svoju potvrdu u Homerovoj “Odiseji” i Danteovoj “Božanskoj komediji”, svoje tvrdnje u Deskartesovoj zabludi i Spinozinoj supstanci sa dva atributa.

Razumijem poruku vječnosti… iz postojanja ne proizlazi posjedovanje… Život se događa nastajanjem, a ne postojanjem…

Doživljavam paralelnost svjetova… mi vječno stojimo na vratima između njih… Iza nas se prostire svijet nepromjenjivosti postojanja, a ispred nas se širi svijet stalno nastajućeg… vjekujemo na mostu između između svijeta materije i ideja… iza nas svijet postoji neovisno o nama… on se ne mijenja… u njemu su jednakosti i različitosti postojane… ljepota nepromjenjiva… ispred nas tek naslućujemo igru… izmjenično djelovanje postojećeg i mogućeg…

Gdje se nalazi to moguće?

Mogućnosti su izvan prostor- vremena… skrivene u energetskim poljima bez gravitacije, u kolapsu kvantnog stanja, u raspuknućima jezgrovitih uvjerenja… u vječnom zagrljaju mikro i makro kozma… u Einsteinovim snovima…

Dijana Jelčić



- 09:09 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...