dinajina sjećanja

nedjelja, 06.10.2019.

Jesen je u meni...






Lutam alejama vremena, u vjetru osjećam miris jeseni.
Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.

Pričali su mi o plavetnilu neba,
o sunčanom podnevu,
o kaosu ljubavi i želja,
o trenutku u kojem poželjeh
pozdraviti svijet.

Željeli su Dianu, boginju lova i mjeseca,
a dobili ružno pače, malo modro klupko
i trenutak tišine, ubitačne tišine.

Željeli mi darovati ljubav,
aja sam već onda sanjala plave daljine,
purpurne sutone i
carpaccio svitanja...




U urni vječnosti ostaci prastarog pepela,
u bezdanu podsvjesti sukob neboja i ništavila,
u magnovenju budnosti titraj kčeri vremena,
bljesak istine,
u tvom pogledu privid odsanjane budućnost.

Na obroncima carpaccio svitanja vizija sudbine,
nad humkom praotaca silueta žene ptice,
utjelovljenje snovida,
sloboda na dlanu privida.

Sunce u tvojim očima,
oćutih ljepotu u vremenu,
u kovitlanju sati, minuta, trenutaka.

Čekala sam te izvan vremena
I susrela u nenapisanoj pjesmi.

Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma.


Dijana Jelčić



- 09:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>