dinajina sjećanja

nedjelja, 06.10.2019.

Jesen je u meni...






Lutam alejama vremena, u vjetru osjećam miris jeseni.
Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.

Pričali su mi o plavetnilu neba,
o sunčanom podnevu,
o kaosu ljubavi i želja,
o trenutku u kojem poželjeh
pozdraviti svijet.

Željeli su Dianu, boginju lova i mjeseca,
a dobili ružno pače, malo modro klupko
i trenutak tišine, ubitačne tišine.

Željeli mi darovati ljubav,
aja sam već onda sanjala plave daljine,
purpurne sutone i
carpaccio svitanja...




U urni vječnosti ostaci prastarog pepela,
u bezdanu podsvjesti sukob neboja i ništavila,
u magnovenju budnosti titraj kčeri vremena,
bljesak istine,
u tvom pogledu privid odsanjane budućnost.

Na obroncima carpaccio svitanja vizija sudbine,
nad humkom praotaca silueta žene ptice,
utjelovljenje snovida,
sloboda na dlanu privida.

Sunce u tvojim očima,
oćutih ljepotu u vremenu,
u kovitlanju sati, minuta, trenutaka.

Čekala sam te izvan vremena
I susrela u nenapisanoj pjesmi.

Dotaknula nas je sjeta umiruće i rađajuće ljepote, pretakanje jedne u drugu. Iz mahnitosti ljetne vreline uranjamo u blagost jesenje svježine. Iščekujemo krštenje mladog vina i slavlje boga dobrog raspoloženja. Apolono- dionizijska stvarnost se obznanjuje u titrajima uma.


Dijana Jelčić



- 09:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...