se smješila duša... učila me letjeti... promtrati svijet obasjan mjesečevim srebrom...
na monitoru lucidnosti iscrtavah geometrijske oblike...
trodimenzionalnu stvarnost pretakah u piktogram želja...
slikovnim pismom ispisivah priviđenje ljepote...
savršenstvo mnogoznačja istosti... tajnovitost žudnji je oživjela...
osjetih nestajanje u tvojim očima...vidjeh ljubav iz tvoje perspektive...
u snu je sve moguće... i srce progleda u čežnji...
zaustavih pogled u mojim očima... doživjeh nemoguće...
vidjeh tvoj lik u njima... vidjeh tebe u ozraču tvog pogleda...
začudnost trenutka dotaknu budnost... tvoje disanje ma vratilo u stvarnost...
na usnulom licu trag mjesečine i osmijeh koji vidjeh u viziji...
osluškujem šum jeseni u krošnjama ispred prozora...
utihnule su gugutke koje su nas budile u zlatnim zorama ljeta...
budi nas tihovanje kiše... u piktogramu sjećanja vidim znakovlje dolazećeg vremena...
Kondor nad pučinom života... ljubav je jedina sloboda koja nas uzdiže iznad svih granica...
svetost odaje u kojoj je tišina moćnica nad urlanjem taštine...
Promatram rapsodiju boja pred oknima sobe u kojoj sreća bdije...
ti se budiš...
miris prve jutarnje kave i zvuci himne slobodi me odnose u mladi dan...
