Moji stari katreni... četrdeset i dvije godine kasnije...
Noćas je vjetar
odsvirao requiem,
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja...
Velika srebrna lopta
u mreži čuvarice snova
zapali krijesnice,
razbi tamu zaborava.
Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu.
Na srebrnom sagu mjesečine
zaplesasmo naš prvi tango.
Ruke spletene u vir snova
Misli su preglasne
za tišinu koju želim,
na ognjištu uspomena
dogorjeva zadnji panj.
Na terasu preko usnulog cvijeća
se uspinjala zora,
zatvorila snove u sunčanu kutiju.
Tugu nismo uspjeli pobjediti.
Trg cvijeća je šutio suncem
osjetih miris maja u februaru,
u zrcalu istine vidjeh
tvoju sjenu u dolasku.
Na uglu moje i tvoje ulice
Izlog snova,
na policama poredane minijature
sa oznakom
neprocjenjivo.
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak.
Jesi li gladna?
Ne, volim te!
Dijana Jelčić- Starčević… “Odakle dolazi ljepota” Zagreb, 1987. davno napisano titra ekvinocij trenutka... tu smo... mi... sudionici istosti tmine i svijetla... ravnodnevice trajanja u zbilji... uron u moje godišnje doba... jesen vjekuje u meni... a utopije...???... neka bude ljubav... živimo je... :)
|
