Bio je to dan...
Bio je to dan ispunjen ljepotom, prijateljstvom, ljubavi i umjetnošću...
u kaleidoskopu slika, u djelićima sjećanja... u očima neba... u zvuku morskih orgulja... u velovima tajanstvenih oblaka... na našim licima... u osmijesima... u šapatima i tišini... od purpurnih svitanja do ljubičastih sutona... u razgovorima se zrcali lice ljubavi...
dan prepun Sunca... mora... i prijateljstva... od Zadra do Mulina na otoku Ugljanu... dan prepun ljepote i smijeha... stvarno smo iskoristili dan...
Lutali smo Zadrom... posjetili muzej stakla... doživjeli divan zalaz sunca... slušali zvuk morskih orgulja... u gradskoj loži prisustvovali veličanstvenom otvorenju izložbe Ivana Meštrovića...
Zahvalimo njoj... svetici, majci, ženi...
„Zahvalimo njoj,
nepresušenom vrelu,
čiji tok sve suše
i potresi ne prekinuše.
Njoj, stablu samomu
koga sve bure ne iščupaše,
svi požari ne izgoriše,
koje zla kob kroz vjekove
po njoj prosu,
njoj čije žile ne uginuše,
čiji sokovi ne presahnuše. "
Meštrovićevim stihom zahvalismo se ljubavi što nas sjedinjuje sa dobrim ljudima... što nam daruje svoj najvreniji djelić... prijateljstvo...
i divan ljubičasti baldahhin dolazeće noći...
Dijana Jelčić
i još jedan divan dan... sjećanje na susret blogerica na promociji zbirke @Moraska zvijezda... pod starim krovovima... bilo je to zrcaljenje dugogodišnjeg sudjelovanja u carstvu blog . hr... @ vidrin smijeh, danas Sarah B, @ZlicaOdOpaka. i @dinaja... otvorile smo srca davno i dozvolie vremenu da oplemeni naše vrijeme kao lahor prohujalog ... i dolazećeg...
vrijeme, četvrta dimenzija, u njoj ljubav caruje, a ljepota susreta zrcali ljubav... bile smo... i tu smo još uvijek... neka se danas dogodi ponovo susret na dverima trenutka... veselim se...
|