Blogoverzum...
Omamljuje me zagonetnost tajanstvenih blogokutaka, moć paralelnih svijetova
i sklad krugova snova. Blogoverzumom titraju zvuci Ravelovog bolera... pričinja mi se čujem glasanje svanuća, zenita i sutona. Blogeri se bude, blogoorkestar postaje brojniji i brojniji... točno kako je Ravel opisao svoje djelo... "djelo za orkestar bez glazbe."
U srcu ruže Vitruviev čovjek i Vincieva matematički nemoguća mogućnost. Pokretom kvadrirana kružnica. Čovjek iz središta blogoverzuma na trgovima cvijeća, ptica i knjiga svojim nadahnućem stvara ljepotu... konstruktivnim i poetskim dijalozima širi verzum... oplemenjuje ga...
Nad oceanom želja blogoduše razotkrivaju ranjivost. Srca zatitraju bolom na pućini virtuale. Iz valova izranjaju riječi utjehe i razumjevanja. Kao što bijele golubice u svitanjima zoblju zvijezde, tako riječi blogoprijatelja zoblju strahove i tuge. Na koordinatama srca se događa radost susreta.
U labirintu riječi, fotografija, zbilje i snova, rasapa svjetlosti, zgusnuću ljepote, ishodištu cjelovitosti
nižu se stihovi, eseji, putopisi, smijeh i suze, oplemenjuju ispovjesti smjehotvoraca,
moćnih mislioca i sretnih ljubavnika.
Nebo blogoverzuma je prepuno ideja, ruža i nedjeljivosti ljepote i slobode.
Dijana Jelčić... nadanuće za ovu objavu je probudila @teuta... idejom blogohimna...
|
