Razgovori i maštarije...
Klatno vremena nagovješta smjenu godišnjih doba… jesen objavljuje svoj dolazak melankoličnim zastojima svjetlosti u krošnjama… prelamanjem u nove boje… sunčani smiraj će najaviti ravnodnevicu… i uranjanje u carstvo Vage… osjećam, jesen vjekuje u meni...
Hoćemo li i u ovoj jeseni održati sklad dnevno- noćnih sanjarija?... hoćemo li znati održati harmoniju zbilje i snova, ravnotežu misli i osjećanja, simetriju i asimetriju zakona zlatnog reza?...
Jesen mirisom kestenja i dunja oduvjek najavljuje prisnost sa prohujalim vremenom… budi sjećanja na dugačke večeri i naše razgovore… naša misaona sučeljavnja… i naše maštarije…
Zaustavljeni u odmaku od vječnosti… spušteni na tlo zemaljskih zbivanja oživljavamo onostrano… dotićemo se legendi… smanjujemo, skidamo tjelesnost, postajemo energija... putujuća misao kroz sjećanja...
voljeli se Priam i Tizba...bio je zid... bio je gavran... otac nije dozvolio... murva je pocrnila... postali su drvo...
sutra mogu postati prah, a ti pijesak... to su naša prirodna stanja...
Preobrazba svijesti...metamorfoza zaboravljenih otkucaja srca... tragovi u pamćenju, u ritmu klatna vremena...
Iz naizgled besmislenog čavrljanja niočemu izranja bitnost bliskosti… ispreplitanjem misli kukičamo stvarnost… otvaramo još neispisane stranice naše životne priče… održavamo vatru na ognjištu uma… ognjilo žudnji na oltaru osjećanja… iskričavu svjetlost na nebu svijesti…
Veselim se jesenjim sutonima… naše vraćanje iz stvarnosti u snovitost… dočekuju nas Anđeli i tišina dnevne sobe koju narušavaju otkucaji klatna zidne ure, poezija kiše, naši razgovori i maštarije…
Dijana Jelčić
|
