Dragocjene uspomene...
Putovali smo vremenom, misaono lutali eonima. Svitanja su rađala ljepotu sutona.
Bili smo pioniri prostora, srećonauti vremena, bili smo djeca cvijeća i stvaraoci radosti. Lebdjeli smo galaksijama snova, zaustavljali se na pješčanim plažama prijatelja. Zajedno skupljali bisernice i darivali ih slučajnim prolaznicima. Krug prijateljstva i uspomena se širio.
Sreća se ne traži ona se stvara, šaputao si metafizikom uma. Slijevala se kao dobar omen u fiziku života.
Prizemljeni u ovome ovdje i ovome čujemo slogovanje petoslovlja. Osjećamo moć osjećanja osjećaja ljubav.
U zraku titra requiem odlazećem ljetu… osjećam sinesteziju osjećaja... vidim zvuke u paleti rađajućih boja... ćutim mirise zrelih plodova u tonovima koji nas odnose ka ravnodnevici… ka ravnoteži svjetla i tmine… ka dolazećem smiraju vanjske topline…
a nutarnja?... ona je u vječnom ekvinociju… ona pleše svoj zenitno- ponoćni tango na sceni svijesti… u pastelnoj slici svitanja jesen objavljuje svoju nastajuću ljepotu…
Grad još spava… promatram buđenje svjetla… vidim izronuće sjećanja… tajanstvenu bujicu ljepote… sve naše jeseni… sva naša previranja… i jedno tiho umiranje na obodu vremena… magličasta slika davne boli… titraj tuge utkan u pejsaž sjete… bio si daleko… u meni nepoznatoj prostornosti tvoje podsvjesti… disao si nepoznatim ritmom… osluškivala sam disonance… to su samo pauze među konsonancama… vjerovala sam u istinitost te tvrdnje… vjetar je donio iz daljina miris zrelog grožđa… blizinu doline tvoje mladosti… jesen je donijela smiraj strahova… darovala utjehu… promatrala sam tvoje usnulo lice… i dočekala osmijeh buđenja… bila je jesen… sudbinsko doba u kojem su nam se događale i sreće i tuge… susret, vjenčanje, bolest i pobjeda…
Volim jesen… volim njene mirise i boje… volim sjetne misli i odmor čula poslije ljetne uzavrelosti… izranjam iz tanane koprene sna… iz zavijutka sjećanja i promatram tvoje lice na uzglavlju pored mene…
u tišini jutrenja osluškujemo tonove requiema umirućem ljetu… vedrina svitanja obećaje sretan dan… još jedan u nizu pred dolazak magličaste ljepote jesenjih praskozorja…
Na ovozemaljskim putevima ostavljamo trag koraka ka trinaestom eonu, ka gozbi bogova i anđela…
Dijana Jelčić
|
