Metamorfoze mora...
Vatroslav Kuliš je umjetnik zanesene romantične naravi, majstor ekspresije, buntovni sanjar o stvarnosti, kolorist u svijetu koji se smračuje... Igor Zidić
Njegove slike „metamorfoze mora“, promatram već desetljećima... bude u meni uvijek novo nadahnuće… a nadahnuće je ljubav… u tišini sobe uranjam u dubine, čujem poeziju oceana i sanjam život… sjećam se trenutka kada napisah ovaj tekst…
Ljubav, to beskrajno more, satkano od snova i želja, u kojem se susreću dva delfina i vjerni sebi i porijeklu, ne odvajajući se, odplešu svoj cijeli vijek. Ljubav, ta čudesna droga koja, u isto vrijeme, opija srećom dva tijela i sjedinjuje dva srca. Ljubav, ta čudesna treperava energija koja, izvire iz dva izvora i sjedinjuje se u nevidljivi svjetleći trag nutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome.
Proljeće je još uvijek daleko,
neka, u ovoj jesni, zalutala ptica dotaknu tišinu,
u podnožju neba buknu plamen,
probudi uzbuđenja prvih pripadanja,
onu tihu vatru u uglovima sjećanja
zauvijek pohranjenu.
Prošlost na granici trenutka,
okusi izmješanih previranja,
mirisi želja,
tonovi svitanja,
moć odživljene sreće.
Okrenuta prema istoku očekujem tvoj dolazak i
utapanje u oceanu snova.
Uzdigni se ljubavi
pozdravi sa mnom izlazak sunca
i poeziju drenih oceana
i neka bude vjenčanje
bez svjedoka,
bez potpisa,
bez obećanja,
neka bude vjenčanje
s koriandolima svijetla,
s tonovima jutra,
na pućini tek procvalih želja.
Ne boj se ljubavi,
zagrli me i
neka bude kao nekada i
neka bude kao sada,
neka bude kao vječnost,
neka bude poezija mora,
neka bude san,
poljubi me i
vjeruj u ljubav,
ljubav je život i san.
Dijana Jelčić ... eto dogodilo se opet jutros...
|
