Sjene prošlosti...
Podne je, osluškujem tišinu usnulog prostora.
U nepokretnom vremenu i romoru fontane
stoluje sunce.
Voda živi,
dolazi iz zemlje,
pjeva odu zenitu,
obnavlja sjećanja
i boju u tvojim očima.
Razlijeva se ljepotom,
miriše plodovima ljeta,
raspline pjesmu
o davnim snovima.
U poeziji kapi san.
Pjesnik u odori vodonoše,
nasmijan, priča o izvoru
Vedrina zvuka blaži sparinu.
U pogledu davno ljetno podne,
sjećanje vode, njena neuhvatljivost,
čarolija njena jezika, uspomena na žeđ.
Kroz aleju bijelih breza lahor Zefira
odnosi Psihu u Erosovo carstvo.
Sjene prošlosti bude uspavano pamćenje.
U mramoru uklesana iluzija.
Eros otkriva tajnu,
moć žudnje je božanska,
buktinjom strasti omamljuje Psihu,
razotkriva misteriju ljubavi.
U zraku dašak prisnosti,
posvećen čin vremena.
Dijana Jelčić... kolaž stihova iz zbirke "Nestvarno stvarni"
slike... William Bouguereau: Psihina otmica
Francois Boucher, svadba Erosa i Psihe
|
