Šapat drveta...
U pjesku vremena koraci iz ničega u sada,
sjećanja uklesana u mramor pamćenja.
Dani prvih susreta, sjaj sunca u opustjelim granama prastarog drveta
i okus oskoruša.
Darovao si mi znamen keltskog vjerovanja i rekao...
Drvo šapuće tajne, čuje ih tko zna slušati.
Osluhnuh... Nezaboravan je taj titraj srca
i uzdah sutonskog neba.
U krošnji oskoruše ukazanje, u sjaju zalazećeg sunca vizija ženina lica,
bljesak u tvojim očima, na zaslonu svijesti snovid,
razotkrivena tajna iskona.
Okus na nepcu sjećanja, u sjećanju šapat drveta.
Rodila se ljubav.
Dijana Jelčić
|