Dan velike Majke...
Ispreplitanje legendi i zbilje budi u meni još uvijek znatiželju… isprepliću se misaono- osjećajne slike… Gospina ukazanja širom svijeta… vjerovanje u ljepotu i ljubav… jer ljubav je uvijek tu, oko nas i u nama… i nije važno hoćemo li ikada saznati istinu… epohe su se smjenjivale… vjerovanje je ostalo… u malim dozama nataloženo u dubini svijesti… iza misli se, u labirintu ogledala, zrcale divne slike… rado lutam korodorima pamćenja… volim te susrete na rubu vremena… na graničju mistike i znanosti… oplemenjuju… bude nadahnuće… daruju uvijek nove osjećaje…
Dogodilo se na današnji dan 1986 u zavjetrini sna i oluji zbilje, dogodilo se na dverima svetišta u kojem zapalismo svijeću. Bezglasjem u suglasju duša izgovorismo molitvu za ostvarenje sna. Na Svetom brdu je blještala nevidljiva istina, objava ljubavi utkana u zrcaljenje vjerovanja.
Promatram zvjezdano nebo, moje oduvjek sanjane plave daljine, osjećam naše, kao Isusove, godine.
Na lazuru beskraja vizija Getsemanskog vrta.
Čujem prošlost udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona.
Tonem u svijet opsjena, u carstvo privida.
U tkivu sna Tizianova slika, Gospino uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu,
bljesak bijele svjetlosti ukazanja,
Lurd,
Fatima,
Međugorje.
Budi me miris ljiljana, marijansko znamenje,
nježno obećanje njenog bdijenja nad nama smrtnicima.
Sretna sam što vidjeh i osjetih snagu svetišta u dolini tvoje mladosti… tamo na Svetom brdu doživjeh zagrljaj neba i zemlje… moć ljubavi… začudni mir u srcu… ritam vatre u krvi… oćutih delirij blaženstva…
Dijana Jelčić
|
