Zavijutak vremena...
In memoriam...
Bertold Brecht, Augsburg, 10. veljače 1898. – Istočni Berlin, 14. kolovoza 1956.
Onima koji će se roditi poslije nas
Zaista,u mračnim vremenima živim!
Bezazlena riječ je glupa.Vedro čelo
Znak je bešćutnosti.Taj,koji se smije,
Samo još nije primio
Poraznu vijest.
Kakva su to vremena,kad je
Razgovor o drveću gotovo zločin,
Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?
Zavijutak vremena…
U zavijutku vremena čekah skitnicu,
ludu trenutka, kralja bez krune.
Tebe usjećenog u pamćenje,
uklesanog u sjećanje,
ucrtanog u uspomenu.
Susret i rastanak pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće sudbine,
u načelu vremena ritam vjerovanja.
U tvojim očima san i obećanje.
Zapamtila sam.
Voda je dolazila iz zemlje,
u zraku oganj ljeta i naslućujuća peta esencija.
Zbrajah godine, čitah pjesmu nad pjesmama.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i ciprov grozd.
Sanjah kuću od cedra
i svodovlje od čempresa.
Ragovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu za blagost njegova sna.
Bio si strast, bila sam žudnja,
bili smo vrtokret dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić
|
