Nad Hirošimom je nebo plakalo...
Hirošima... na današnji dan 06. 08. 1945, u tom dalekom gradu vrijeme je stalo, rastopilo se... moćnici tog vremena su krojili sudbinu naroda... Salvador Dali je slikao rastopljeno vrijeme, usužnjeno vrijeme. Slikao je tugu, bol i strah. Njegova slika danas, 74 godine kasnije, postaje svjedokom onoga što jedan jedini pokret ruke može učiniti čovjeku, čovječanstvu, civilizaciji. Promatram već godinama ovu njegovu sliku, čudesno djelo u koje je utkao najstrašniju i najbolniju istinu univerzuma. Gledam je dušom i srcem osluškujem vapaje čovjeka, vidim ženu u kristalnoj rešetki spoznaje tuge.
Nebo je plakalo kada je odlazila,
biserne kapi su se slijevale licem vremena
kada je odlazila.
Razapeta,
smrvljena pokretom ruke,
treptajem srca,
titrajem misli.
Nebo je plakalo metalnom kišom
ponad grada u kojem je rođena,
horizont je nestajao
u maglovitom otrovu
nebo je plakalo krvavim suzama
ponad grada u kojem je rasla,
grada u kojem je živjela.
A željela je samo ljubav,
samo stariti u njenom vremenu.
Pilot je lebdeći beskrajem tuđega sna prosuo smrt.
Vrijeme liječi rane šapuće joj LJUBAV
pa kada se jednoga dana susretnu iza vrata vremena
sa iste će obale gledati kako se poezija suza
zrcali u kristalima njihova nedosanjanog sna
Dijana Starčević, Zagreb, 1987.
i za @teutu i @More ljubavi koji su bili u gradu nad kojim je nebo toga dana plakalo... koji su vidjeli ovaj toranj u zbilji... evo fotke objavljene u jednoj davno objavljenoj objavi ovog štiva...
hvala vam dragi prijatelji što me prisjetite na ovu fotku... mislila sam Dalieve fotografije zrcale sve... ipak nisu dovoljne...
slike... Salvador Dalí
|
