Dan izvan vremena...
U tvojim očima titraj mayanskog kalendara.
U glasu stih zaustavljen u vremenu.
Opusti se, zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli mislii sjećanja,
dovoli srcu da diše.
Ti si bog sunca, stoluješ u mom univerzumu.
Braniš me od Falstafa, lažljivaca, iluzionista,
prodavača magle.
Pod ponoćnim suncem plešemo tango,
kroz trinaestu lunarnu ekliptiku,
ritmom srca uranjamo
u dan izvan vremena.
Ljubav premošćuje svjetove,
otapa lednicu sumnji,
rastjeruje strahove.
Daruješ mi tišinu svetišta iz kojeg je Krist
protjerao trgovce.
Poezijom kiše me odvodiš na dugine mostove,
u zrelost mudrosti, na žetvu plodova
apolonizijske zbilje i dionizijskih snova.
Danas je dobar dan,
dan ritma srca i poljubaca...
Dijana Jelčić
|
