Suzvučje čovjeka i svemira...
06. 10. 2014... promocija zbirke Nestvarno stvarni... zgusnuće desetljeća... Enes Kišević je u recenziji zbirke napisao... utjelovljenje desetljetnog sna... hvala mu... bio je i traje u našem trajanju... u trajanju suzvučja čovjeka i svemira...
Zaplesali smo ispod duge,
radosti vječne djece u nama rastu.
Arkadija u srcu,
nebo se otvorilo,
svi korijandoli su tu…
tonovi stare pjesme,
ti i ja,
vraćamo se
na početak priče.
Nismo zaboravili jutra kristalnojasna
zenite i svitanja bistrih voda.
Tu su u nama,
u suzvučju nas
i svemira.
Arkadija u srcu,
panova zemlja čudesnih izmišljaja,
igra sa sjenama,
ne zaboravljamo tminu bezdana,
i ona je djelić biverzuma,
titraj vremena u odsutnosti svjetla.
Bila je strah,
danas meni baršun,
sjećanje na bol,
pobjeđenu.
Padom iz vječnosti
svjetlost postade
ljubav
i stvori svijet
i nas.
Sveprisutnost zgusnuta
u zrnu pjeska,
u kapi rose,
u iskri vatre,
u titraju zraka.
Vrtlože se
oblici prirode,
fizike,
filozofije,
poezije,
glazbe.
Iza nas prošlo,
u nama postojeće,
ispred nastajuće.
U sjećanju,
u sadašnjem,
u mogućem,
igra duše i materije.
U suzvučju čovjeka i svemira
ljubav.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ KULTura sNOVA, Zagreb 2014.
|
