Na delti...
uspoređujem fotografije... prohujala desetljeća, a to smo još uvijek mi...
>
Koracima tetoviramo pješčani sprud,
na dlanovima zelene rijeke
romor puta ka beskraju.
Obasjana suncem gordog kamenjara,
uzavrela galopirajućom žudnjom vremena
rijeka mirna uranja u more sutona.
Na obzoru plima mjesečine,
u vatrometu riječi bljesak istine,
nježan, moćniji, snažniji od tišine.
U oblaku nad deltom ples ptica,
začudna nebeska koreografija.
Na platnu sunoćja aquarel trenutka,
paleta promjenjivosti,
iskra nestanka i nastanka,
zvuk praiskona,
ti i ja desetljetni sudionici
igre svjetlosti i tmine.
Nad ponorima noći poćivaju zvijezde,
u suzvučju rijeke i Mediterana
romori rapsodija boja,
dopire do zatona srca,
uranja u svijest.
U tvojim se očima, oslikana prahom vječnosti,
ogledaju dva lica,
jedno s obrisom tužnih sjećanja,
drugo bez tragova drevnog umora.
Sa oltara Posejdonova hrama
iz škrinje svetosti izlijeće san,
tihovanje poezije mora,
čarobni veo šapata
prohujalog i dolazećeg
vremena.
Tu si još uvijek, usrećuješ...
Dijana Jelčić
|
