Šahovnica dijaloga...
Postoji li bespuće sna?
Od kojeg tkiva je satkano?... odgovaraš pitanjem
Postoji li vrijeme u njemu?... pitam
Sanja li bog našu zbilju?... pitaš
Jesmo li mi tek putnici namjernici, pustolovi, tragači za istinom?
Što će se dogoditi s nama ako se Bog probudi?
Teško pitanje!
Postoje li teška pitanja?
Postoji li mjera za težinu misli?
Clausula rebus sic stantibus... vjerodostojnost do promjene okolnosti.
Apsolut je samo jedan, apsolutnost ne postoji,
mjenjamo se.
Na dlanu svemira titraju strune, zavijutci otrgnuti iz klupka svjetlosti,
mi utkani u vječnost.
Postoji li mač za čvor misterije?
Nepotrebno pitanje.
Nad bezdanom neznanja svijest traga za istinom,
naizgled slobodna, ipak omeđena obrascima
drhturi na vjetru otkrića.
Na šahovnici dijaloga
riječi kraljevi,
riječi lovci,
riječi pijuni.
Igramo se, premećemo ih,
darujemo im imperativnost, nesigurnost, čuđenje, znatiželju.
Slažemo priče, stihove, pjesme i muk.
Ne boj se, nijemost svemira krije u sebi tajnu.
Ljubim djelić neba na kojem si ti.
Ljubim nebeske poljane u kojima nema druge zvijezde do tebe.
Uzdižemo se iznad razumljivosti, osluškujemo tihovanje srca,
i volimo dan u kojem se budimo.
Srce diše dubinom bliskosti i ritmom našeg vremena.
Dijana Jelčić
|