Osjećamo, dakle postojimo...
Plovili smo morima, pristajali na dokovima,
koračali putevima, zastajali na trgovima,
uspomene nosimo u sebi.
Prodirali smo u noć skrivenu između sutona i zore,
gradu narušavali san, željeli dohvatiti mjesec,
plivati njegovom rijekom, nestati u drugim svjetovima,
u tišini iza obzora zbilje.
Bježali smo od velikih riječi,
rastuživale su nas,
griješili smo,
razotkrivajući se sebi dosezali pomilovanje,
hostiju oprosta na dnu kaleža svijesti.
Na raspelu vječnosti jecaj umiruće svetosti,
dašak istine i pregršt tajanstvene tišine.
Joyceovo bogojavljanje,
oslobađanje od utega prošlosti.
“Povijest, rekao je Stephen Dedalus,
je mora iz koje se pokušavam probuditi.”
Odbacujemo potrošeno vrijeme,
vraćamo se u sada,
osjećamo ga,
postojimo.
Dijana Jelčić
|
