dinajina sjećanja
utorak, 14.05.2019.
Gugutka...
 Tijelo se budi prije mene. Nespremna za zbilju zaustavljam bujanje svijesti. Kome dugujem ovo ukazanje ljepote? Bila sam i tu i tamo. Poistovjećenje i dokaz postojanja u paralenim svjetovima. Nedokazivost istine se sanja! Na prozoru gugutka. Dijana Jelčić... zbirka... Nestvarno stvarni...  Postoje li tragovi izgovorenog smisla u besmislenim dijalozima mene i mene?... Sanjam titraje vjetra u krošnji tužne vrbe na obali Neretve… osluškujem huk tišine na obali mora… sol na usnama peče umiranjem nekih davnih zavjeta… duša svjetlosti, nevidljiva a moćna, odnosi tužne misli… daruje ih nepovratu… Čežnja ostaje… žudnja izranja iz progonstva i uranja u srce bjegunice… zaustavlja jecaje i suze samotnice… omata je velom ljubičastog sna i šapuće poeziju oceana... iza spuštenih trepavica se odigrava sinopsis sreće… bezimena bliskost izrasta u konture zagrljaja… Osjećajnim labirintom se širi miris halucinogene vizije… šapat molitve izgovorene dušom djeteta titra u koridorima svijesti… u srži trenutka blješti istina… nježan dodir se širi kožom… budi usnula osjetila… ispire sol sa usana… Budim se… nudiš mi kavu… miris jutrenja… u tvom pogledu ognjilo patosa, pozivaš me u koloplet dnevnih ljepota… ustajem, tuširam se, odjevam, šminkam… na prozor slijeće gugutka… kupuj kruh… kupuj kruh guguće grlica… Koračamo spramčiok suncu... do sunoćavanja, do uranjanja u lazur noći u srži trenutka blješti san. Nedokazivost istine se sanja! Dijana Jelčić  |
