Gugutka...
Tijelo se budi
prije mene.
Nespremna za zbilju
zaustavljam bujanje svijesti.
Kome dugujem ovo ukazanje ljepote?
Bila sam i tu i tamo.
Poistovjećenje i dokaz postojanja
u paralenim svjetovima.
Nedokazivost istine se sanja!
Na prozoru gugutka.
Dijana Jelčić... zbirka... Nestvarno stvarni...
Postoje li tragovi izgovorenog smisla u besmislenim dijalozima mene i mene?...
Sanjam titraje vjetra u krošnji tužne vrbe na obali Neretve… osluškujem huk tišine na obali mora… sol na usnama peče umiranjem nekih davnih zavjeta… duša svjetlosti, nevidljiva a moćna, odnosi tužne misli… daruje ih nepovratu…
Čežnja ostaje… žudnja izranja iz progonstva i uranja u srce bjegunice… zaustavlja jecaje i suze samotnice… omata je velom ljubičastog sna i šapuće poeziju oceana... iza spuštenih trepavica se odigrava sinopsis sreće… bezimena bliskost izrasta u konture zagrljaja…
Osjećajnim labirintom se širi miris halucinogene vizije… šapat molitve izgovorene dušom djeteta titra u koridorima svijesti… u srži trenutka blješti istina… nježan dodir se širi kožom… budi usnula osjetila… ispire sol sa usana…
Budim se… nudiš mi kavu… miris jutrenja… u tvom pogledu ognjilo patosa, pozivaš me u koloplet dnevnih ljepota… ustajem, tuširam se, odjevam, šminkam… na prozor slijeće gugutka… kupuj kruh… kupuj kruh guguće grlica…
Koračamo spramčiok suncu... do sunoćavanja, do uranjanja u lazur noći u srži trenutka blješti san.
Nedokazivost istine se sanja!
Dijana Jelčić
|
