Mnogokružje...
Na žrtveniku noći je izgarala želja… shvatih, put pokore je neizbježan put ka uskrsnuću istine… u prelamanju mojih boja vidjeh slike otrgnute iz prastarih zapisa… iz sjećanja čuvara svetog groba… iz svjedočanstva neuništivosti ljubavi…
Ovo je bila noć Danteovih krugova i tišine. Vrijeme poezije i uzašašće ka izvorištu ljepote
Je li život je zatvorio krug?… možemo li se zgusnuti u obod trenutka?… u zatvorenost prostora omeđenog vremenom?…
to bi bilo nagomilavanje grešaka koje je nemoguće ispraviti… dogodile su se… krug do kruga, razbibana vječnost… njena neprolaznost…
Je li život san?... tek iluzija budnog uma?... vertigo svjesti ili snovitost srca?...
Čemu toliko pitanja?... odgovori se kriju u lepršanju nutarnjih leptira… oni povezuju krugove… ispisuju misli u brevijare pamćenja… oslikavaju osjećanja…
San je kratka smrt… budnost podsvjesti… neobznanjena traganja tminom nedosanjanog… neodživljenog… susret sa strancem… bijeg od arhetipova…
Život se rađa jutrima… lahorom na koži… kapima vode koja ispire noćni mir… uzburkava taktilnost… uranja kroz pore u bitak… oplemenjuje smisao mirisima, bojama, zvukovima, okusima… svijet se događa titrajima neurona… ritmom srca… pokretima dišnice… vjetrom u krošnji spoznaje… poezijom svjetlosti i govorom tijela…
Osluškujem životnost… ćutim budnost… pomak vremena… širinu prostora… prelamanje sunčevih zraka kroz zjenicu oka… dodir svježine…
Čujem tvoj smijeh… osjećam miris blizine… okus prve jutarnje kave… zvuci metalne rijeke ispod prozora objavljuju rođenje mladoga dana…
U zrcalnim neuronima se ogleda ples krugova, ponavljajući protokol sretne budnosti… život je mnogokružje… samoorganizirajuća istina… samoodržavajuće trojstvo u zrnu srca… tolerancija, solidarnost, kompromis… nezaustavljiva evolucija ljubavi…
Dijana Jelčić
|