Zahvalna sam...
Zahvalna sam prvoj i posljednjoj istini,
početku priče bez kraja,
labirintu odsanjanih iluzija,
svemiru uzroka i posljedica,
izgovorenim predanjima,
ispisanim mudrostima,
utopijama, epovima,
pričama i poeziji.
Iz raznovrsnosti ljepote izranja ovaj čudesni svijet,
univerzum svjetlosti i boja, svijest prostor- vremena.
Osluhnuh šum vjetra u krošnji povijesti,
začuh romor vode, oćutih njenu neuhvatljivost,
neukrotivost i njena sjećanja,
osjetih čvrstinu njenih kristala,
nijemih učitelja vječnosti.
Poželjeh gledati u bljesak vatre,
odgonetnuti porijeklo
i osloboditi se strahova od pakla,
od plamteće sfere bolnog umiranja.
U zanosu traganja vidjeh uzročnicu trojanskog rata
i uzročnika njenog pada,
u oluji vječnosti žensko muške arhetipove,
u vrtlogu vremena ratove svjetova,
u zrcalu ljubavi zagrljaj suprotnosti.
Oćutih miris jasmina, na obzoru budnosti bijele poljane Provanse,
bljesak vizije početka, privid medenog mjeseca
i našu još uvijek nedovršenu priču.
Dijana Jelčić
 Oznake: večer za pamćenje
|
