Jesmo li ... ?
Na sceni života,
u igri ozbiljnosti i osmijeha
bliskost razdaljina,
riječi, premosnice tišine,
prelaze rampu, uranjaju u sluh,
grade bedeme stvarnosti.
Izdignuti u sfere poetskog imperativa,
mi, slučajni sudionici vremena,
pod Kantovim zvijezdanim nebom
živimo moć nutarnjeg zakona,
etiku estetike bivstvovanja.
Svjetlost, došla niotkuda,
odlazeći nikamo zaobljuje prostor,
titra načelom vremena.
…Ćutim ritam anđeoskog svirala,
blagost tvojih cjelova,
kao berbu plodova sna,
kao miris rađajućeg cvijeća,
kao …
smisao tankoćutnog dijaloga
narušava zbilju,
kao bogoslužje na nestvarnom oltaru,
kao molitva imaginaciji Ikone
na dlanu vječnosti,
iluziji životne istine.
Poezija zbilje ispisana
osmijesima prijatelja,
susretima na trgu cvijeća,
prozom dnevnih vijesti,
razgovorima ni o čemu,
htijenjima ljudskosti,
dimenzijom trajanja.
Njena uzvišenost je ushit blaženstva,
zrcalo kategoričkog imperativa,
preslika etike u lakoći življenja.
Jesmo li otuđeni od ostatka svijeta?
Dijana Jelčić
naš prvi selfiOznake: kantov kategorički imperativ
|
