Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim...
U kontekstu "gladi za snovima"
poezija Dijane Starčević predvidljiva je samo u jednom, to je uvijek i nanovo buduće vraćanje ljubavi. Sve do patosa srednjoškolske fatalizacije ljubavi, kada se neminovno radi o životu ili smrti. U suvremenoj hrvatskoj lirici, kada se gotovo već istrošeni razni inovizmi i umjetne modernosti pod svaku cijenu, ovi stihovi djeluju kao blagi povjetarac osviježenja, daje vjeru da nije prošlo vrijeme iskrenog i neposrednog lirizma u znaku starih istina, kao što su (ah, ta otrcana) ljubav, djetinjstvo, snovi...
Možda u toj iznenadnoj ljepoti otkrića postojećeg i znanog, ali zapretenog, lei i odgovor na retoriččko pitanje u naslovu ove knjiice... odakle (doista) dolazi ljepota?... Iz ljubavi, valjda!...
djelić osvrta na zbirku... Dragutin Feletar
Ti ne znaš kako izgleda soba
u kojoj te volim,
s kojeg prozora u noći kao ova
pozdravljam tvoju zvijezdu
tvoj put k meni...
tiho i elegantno, kao crna pantera
spušta se noć
teške od zvijezda vise ruke neba
nad mojim prozorom...
Željela sam tvom imenu
darovati budućnost
dozvolivši plimi strasti
da oplahne pupoljke života.
I osjetih titraje makova u maju,
grč zemlje i osvetu neba!
Na purpurnoj livadi
mrtvih snova
dozvolih tvom očinstvu
da odsanja san bez mene...
Gazeći po snijegu
u lakiranim cipelama
željeli smo sreći odrediti pravac
pobijediti hladnoću.
Nismo uspjeli.
Noćas je vjetar
odsvirao requiem,
ugasio zadnji lumin
na oltaru želja...
Velika srebrna lopta
u mreži čuvarice snova
zapali krijesnice,
razbi tamu zaborava.
Misli su preglasne
za tišinu koju želim,
na ognjištu uspomena
dogorjeva zadnji panj.
Na terasu preko usnulog cvijeća
se uspinjala zora,
zatvorila snove u sunčanu kutiju.
Tugu nismo uspjeli pobjediti.
Trg cvijeća je šutio suncem
osjetih miris maja u februaru,
u zrcalu istine vidjeh
tvoju sjenu u dolasku.
Opusti se,
zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše...
Onda ćeš znati
odakle dolazi ljepota
i da li je moj glas
prošlost koju želiš zaboraviti...
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak.
Jesi li gladna?
Ne, volim te!
Dijana Jelčić- Starčević… “Odakle dolazi ljepota” Zagreb, 1987.
 Oznake: odakle dolazi ljepota, Dragutin Feletar
|
