Sretno nam bilo od osmi ožujka... do osmi ožujka...
Iz sedefa umiruće školjke izranja Afrodita i kazuje:
Promjenite obrazac, zaustavite jecaje za suncem mladosti, stanite pred nutarnje zrcalo i pomirite se sa činjenicom da je vrijeme cvjetanja završilo, ali nemojte pristajati na tromo vrijeme čekanja kraja bez uzbuđenja, bez žudnje, bez čuđenja i znatiželje.
Vi ste kćeri Ljubavi, nositeljice mojih gena. U dubini duše nosite Jerihonsku ružu, taj čudesni splet sreće, znanja i vjerovanja. Izađite svijesne sebe i svojih godina pod koplja dnevne svjetlosti, zagrlite sunčani trag i ostanite znatiželjene, željne spoznaje, pune čuđenja, budite ono što jeste, žene sa buketom godina, sa cvijetom uskrsnuća koji se ugnjezdio nevidljiv, ali postojan, u vašim srcima koja nikada ne stare.
Žena je bitak vremena, srž života, fokus svemira, ratnica svjetlosti,
pobjednica tmine sa krijesom ljepote u očima i Nikinim stijegom u rukama…
Lijepa u nagosti, snena u tkivu življenja, hrabra na bojišnici materinjstva,
spremna umirati za sreću djeteta, ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka, blaga u željama
i snažna u odlukama…
Žena je pjesnikinja tuge, poetesa sreće, poveznica eona vjerovanja, epoha nadanja, tisućljeća rodoslovlja…
Ponekad samotna u žudnjama, cesarica trenutaka, svećenica svetišta, čuvarica žrtvenika života, Vestalka na ognjištu,
stražarica na vratima snova, lađarica na pučini oceana.
Uzvišena u darivanju, ponizna u dobijanju, ranjiva u izdaji, razigrana u strasti, nježna u zagrljaju,
prekaljena u gubicima, vječna u osjećanjima, utjelovljena u sutonima i svitanjima.
Žena u svakoj ženi, jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
Fotografije... Botticelli, porod venere... srednja... Edouard Bisson, 1856 – 1939, Goddesses on Mount Olympus
Oznake: o ženama
|
