Noćna straža...
Ova noć je bila puna mjesečeva sjaja. Smiješio se svemirski lutalica i prosipao latice nebeskog cvijeća na stazu sna. Odlazim, šaputao je srebrenkastom sonatom, odlazim polako i zavaravam još jednom ocean, poigravam sa kapljicama te čudesne vode, budim usnule Sirene, dozivam stražare na vratima njegovih dubina, dokazujem tebi i svijetu istinu... samo mijena stalna je.
Uzavrela tišina je budila dušu, pozivala je na slavlje osjećanja osjećaja. Stajala sam na terasi i slušala govor zvijezda, koračala zvjezdanim putem ka dalekom gradu u kojem ti noćas snivaš. Čudesna predstava svjetlosti se odigravala na sceni trenutka. Zrcaljenje želje u beskraju ljubičastog sna, fatamorgana u bezvremenu trenutka, naša nedjeljivost od kozma.
Vidjeh polja tulipana i slijevanje kanala grada u lagunu žudnje. Bio si tu i tamo, bio si na obroncima sna i u obzorju jave, bio si u vrevi Rembrantova grada i u tišini moga pogleda. Zaustavih dah, ne dozvolih buđenje svijest, nestajanje iluzija sa pozornice tog sretnog treptaja oka.
U kristalnoj prizmi osjećanja osjećaja naslutih laterne staroga grada i izloge iza kojih se kriju neostvareni snovi osamljenih duša, osjetih miris oceana, osluhnuh pjesmu Sirena i zov čuvara njegovih dubina, vidjeh tebe pred slikom "Noćna straža".
Bio si čuvar na dverima sna, bio si stražar na poljima mojih noćnih lovišta, bio si tišina koju slušah srcem.
Mjesec se smiješio. Pričinjalo mi se, u vrtlogu tišine čujem šapat davnina, istinu o vječnim mijenama, istinu o nama utjelovljenim u zrcalu univerzuma.
Trenutak iluzije je trajao i ja utonuh u sretan san.
Dijana Jelčić...
Zdenko Jelčić, njegov veliki odlazak i ljubavna emigracija Oznake: Amsterdam, Noćna Straža, nedjeljivost od kozma
|
