06. 10. 2014... fotka sa promocije zbirki Dijana Jelčić... Mostovi pod kojima se budim... Nestvarno stvarni... u dvije zbirke utkana desetljeća traganja za izvorom istine... tragam još uvijek...
Pjesnci su čuđenje u svijetu
oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari...
Šimić je imao pravo
pjesnici otkrivaju tajne Svemira,
žive život utkan
u poeziju vremena,
u trenutak,
u titraj oka,
u ovo malo ništa,
u kojem se zrcali
delta zelene rijeke,
nebo, more i zemlja.
Zvijezde tihuju,
dokazuju našu
nedjeljivost
od kozma.
moj djelić u poetskoj drami... Ako sutra nikada ne dođe...
Kako izreći,
kako opisati,
kako označiti,
kako razlikovati,
kako vagati
vrijednosti?
Tražim riječi.
Treba se vratiti
na početak,
u tišinu iskona.
Osluškujem
govor rijeke,
romorom
razotkriva tajne
rodoslovlja.
U krošnji vrbe
šumi zakletva
vjernosti
u bolu i sreći.
Vrijednosti su nevidljive,
kriju se u osjećajima,
u nemjerljivosti
srčanih otkucaja,
u osmijesima,
u očima.
Uzaludno je tragati
za znacima.
Kada se srce,
kao svijet od stakla,
rasprsne u tisuću boli,
pjesnici izmaštaju Finneganov
svijet bdijenja u snu.
Šapuću nepostojeće riječi,
riječi neprevodive,
riječi valova,
šumova mora,
mirisa pinija,
i romora
poezije
drevnih
oceana.
Dijana Jelčić... "Nestvarno stvarni" Zagrreb, KULTura sNOVA, ožujak 2014, promocija 06. 10.2014.
nezaboravna večer, a onda sinoć, večeri poezije ozrcališe to moje davno napisano... ont>
...
Sinoć... u Zagrebu susret pjesničkih duša... divno... da, pjesnici su čuđenje u svijetu... i dar Maje Perfiljeve sanjarima...
