Nježan izazov...
Ljubav je kazna, pisala je Margerita Jursenar, mi smo kažnjeni ljepotom zajednišva. Sudbina nas kažnjava svojom naklonošću, ne dozvoljava nam osamljenost u samoći…
Per aspera ad astra, rekoše mudraci na vratima vremena, a ljubav je nježan izazov… dragulj na poljani zenita, zvjezda večernjica na horizontu dana i jutarnjica na obzoru noći… Ljubiti znači misliti i osjećati misli, znači misao preobraziti u govor koji postaje svjedočanstvo trenutka.
Volim te… misao pretočena u šapat koji izaziva uragan nutrine.
Ljubim te… misao satkana od krilatih riječi… dva leptira na usnama koja pokreću titraje srca, kovitlaju crvena zrnca do tornada koji nas odnosi u san.
Misao o ljubavi je snaga etičkog uzdizanja u sfere plemenitosti, u smisao ljubavne čežnje za neposrednim doživljajem praljepote.
A kada nas dotakne nemir, kada nas pohode sumnje, kada na dverima uma zatutnji gong opomene treba dovoljno voljeti da bi bili spremni zbog ljubavi patiti, da bi ljubav osjećali kao bol, kao nježnu tugu, kao okrutnog ubicu snova, kao kradljivca ljepote trenutka, kao vatru koja peče, kao zvijer koja ždere. Da, treba dovoljno voljeti i onda osjetiti, ja sam ta bol, ubica, kradljivac, vatra, zvijer... da, ja sama, vječno zatvorena u svojoj kobi i svojoj ćudi.
Shvatih, poricanjem nemira ubijam mir… napisah pjesmu...
Opusti se,
zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja, otvori okna duše,
dozvoli srcu da diše.
Probudi um,
kreni u mladi dan,
odlutaj do pupka svijeta,
do Apolonova hrama,
udahni mirise lovora i bunike,
uživaj u zanosnom mahnitanju,
u zenitu vremena
sjene nestaju.
Toplo zlato
rastapa lednicu
zatomljenih osjećanja…
Sunčana svjetlost je eliksir, stvoriteljica serotonina, hormona dobrog raspoloženja, čudotvorka smijeha. Nasmiješi se sreći, neka ti pogled odluta ka zapadnom nebu, ka sutonskom smiraju iz kojeg izranjaju oči neba i slika beskraja bezuvjetne ljepote.
Zaustavi se na ishodištu sna, na rondou žudnji, misli pretoči u osjećanje osjećaja i kreni stazom ljubavne čežnje, u zagrljaj mira koji budi nemire.
Nasmiješeni čuvar lazura noći bdije nad mjenama, nad dubinama oceana sna, nad smjenom plime i oseke. Igra se do svitanja mlade zore.
Tišina jutrenja se ogleda u očima boje sna…
Budim se sretna pod jantarnim nebom njegova pogleda, ljubav je kazna i nježan izazov. Titraj zlaćane spirale vrtloži uspone i padove, simetriju i asimetriju života, sjedinjuje ih u godinama traženi odgovor na pitanje
Odakle dolazi ljepota... Dijana Jelčić, Zagreb, 1987.
Ljubav je to!
početna slika ... Erik Johansson
naslovnica zbirke... Vladimir- Ankin Vrljić
Oznake: odakle dolazi ljepota, zbirka pjesama
|