Nepoznatom...
Klub snova je otvorio vrata zagrebačkih večeri poezije... dolazećoj ljepoti... dotaknuti događanjima u svijetu... Bejrut, Pariz, prohujali i postojeći ratovi, sinoć smo pokušali stihovima poslati poruku... zaustaviti mržnju, besmisleno ubijanje i širiti ljubav... Bilo nas je mnogo...prijatelji mira, ljubavi i stiha... Mladen Crnković, Josip Horvat Makado, Mirjana Ilić Kos...
@Sjedokosi sa blogoknjigom, donio je blogonaute, djelić blogosfere u odaju poezije
Živiš sada tako daleko,
da te ne mogu dotaći nit moje misli.
Tako daleko,
da značenje ljudske riječi poprima
drugi oblik.
I ti kao da više ne postojiš,
kao da je jecaj zajedničkoga
djetinjstva
samo moj jecaj.
A činilo se kao da čitamo iste knjige,
volimo iste pjesme,
živimo istu mladost.
Prošlo je malo vremena,
a ti si tako daleko
da je između nas stala vječnost,
i pomriješe nam uspomene.
Tvoja je zemlja krvnik snovima,
i sreća u njoj okove nosi.
Tvoja je zemlja toliko mala,
da je tek jedna misao obuzima;
misao što ledi krv i gnušanje rađa,
a snažna je: umire se za nju u tisućama
i ognjem se taži žeđ za njom.
Moja, pak, zemlja samo snagom želje živi
u crnini udovica i plaču siročadi.
Ostani tamo daleko!
Ostani tamo gdje jecaji ne dopiru.
Ostaj daleko
da blizinom svojom
ne povrijediš molitve umirućih!
Ostani daleko u svom koraku mračnom!
Tama ti je putokaz,
a ti svoj korak ne možeš obići.
Ostani tamo gdje jecaji ne dopiru.
Ja stojim na zgarištu prvih snova,
na okrvavljenu asfaltu
kojim smo skupa pješačili u školu.
Danas na njemu brojimo mrtve.
Zašto?
Zbog sna jednoga.
Grobovi mogu praštati.
Ali san?
San prelazi u m
ru.
Sablasti se ne zaustavljaju.
Ostani daleko!
Ali,
Ma gdje bio,
Jedna zalutala suza
Razbit će ti srce.
Sudbina je ukrala
čovjeka u tebi
pa lutaš sada krvoločan
po zgarištima snova.
Na velegradskom pločniku još traje
samo sjećanje na korake tvoje.
Na školskoj klupi urezana ljubav,
koje niti ne bijaše.
Dok je jesen razodijevala šumu
iznad sokaka na kraju Grada,
ti si zaboravljao igru
leptira s ljiljanima
Ponovno je jesen.
Pelinjak
rukovet gorkih stihova
Dijana Jelčić ... napisano devedesetih godina prošlog stoljeća, u Švicarskoj.
Oznake: zagrebačke večeri poezije
|
