Tražila sam te u snovima, u oblacima,
u nenapisanim pjesmama koje se rađaše u oluji ruža
i kao đerdani omotani oko vrata vremena stolovaše u mom srcu.
Tražila sam te u kristalima vizija izniklih u perivoju čežnji.
Tražila sam te u kapljicama rose na baršunu travnjaka prosutog u arboretumu žudnji.
Tražila sam te u spiralnom plesu vretena vječnosti koje nosih u duši.
Sanjala sam te u besanim noćima koje dijelih sa čarobnicom zamka čulnosti i opsjenarom odaja budnosti u kojima se gubio trag darovane mi čarolije.
Sretala sam te u začaranosti svjesti koja je odisala nepoznatim mirisom i omamljivala me čujnošću melodije tvoga glasa.
Voljela sam te podatnošću tihovanja žene u meni, jecajem tišine uzavrele u torzu želja.
Govorila sam ti jezikom pupoljaka koje sam skrivala u osrčju i njegovala za dan susreta.
Osjećala sam da ćeš ih zalijevati poezijom suza i da će one procvijetati u ljubičaste ruže objavljujući svetozorje ljubavi.
Lebdjela sam nevinoću djeteta iznad koridora vremena, trgala komadiće neba u kojima naslućivah simfoniju strasti i čekah da tvoj lik izroni iz magličastih snoviđenja. Tonula sam u poeziju drevnih oceana i skupljala bisere iz duplog helixa naše sudbine slažući ih u kolajnu koja me je sidrila u snu.
Došao si iznjedren iz aquarela koji oslikah žuđenim sanjama, oživio me imresionizmom čežnji, ogrijao ognjilom strasti, zarobio dlanovima nježne vječnosti i zatvorio u krijes lijepih privida.
U rapsodiji boja vidjeh naša srca u plesu sa srcem univerzuma, oćutih rodoslovlje iliuzije i odživjeh evoluciju ljubavi.
