U modrom bespuću sjećanja se zrcali slika prapočetka sna. Iz plavetnila drevnih oceana, na pučinu jave, izranja glasonoša potonule Utopije, iz dubine duše se tihanim jezikom ljubavi javlja praiskon zbilje. Ćutim nježnost viteškog znamenja u zagrljaju koji traje eonima. Osjećam buđenje svijesti. Osluškujem šum vjetra u krošnji spoznaje, šapat poezije suza i tihu muziku uzdrhtalog srca.
Stojim na međi između jučer i sutra, između istoka i zapada, u zenitu sretnog trenutka budnosti. Podsvijest nije đavolje čudovište nego lumin iz kojega titra svjetlost svjesnosti. San je tek kratka smrt iz koje se rađam uvijek nova, uvijek drugačija, a uvijek ista. Ta bezglasna istina me hrani lazurnim uspomenama, purpurnim sutonima i ljubičastim svitanjima. Osluškujem pjesmu oceana i plešem na pjeni koja me sjedinjuje sa pjeskom, slijeva me u zagrljaj iz kojeg izranja Venera i pokazuje mi put ka vječnosti. Bezriječno utapljanje u pjesmu nad pjesmama iskri tajanstveno stanje duše u kojem se komadići lazurne ljepote slažu u vitraže na kojima prepoznah tvoj lik.
Osjetih tvoju blizinu kroz neizgovorene riječi, sporazumjevali smo se odkucajuma srca. Sjedinili smo se do nedjeljivosti daha, bliži smo jedno drugome nego što su si dan i noć bliski. Prepoznaješ moje misli prije nego se u mojoj svijesti oblikuju u sliku koju pamtim. Tako smo si blizu da ne znam gdje završavaš ti, a gdje počinjem ja. Cvijeće koje mirišem cvijeta tvojim pogledom. Leptiri koje hvatam gnjezde na tvom dlanu, vidokrug kojim plovim izrasta iz tvojih zjenica. Vidim te kao što slijepi vide sunce, osjećam te kao što oni osjećaju rapsodiju boja. Zvjezde čije šapate ne čujem šute o tvojim tajnama.
Slušam te u uzdasima duše i titrajima srca, čujem te kao što gluhonijemi slušaju ljubavne balade. U dubini tvojih zjena se zrcali lijepa tajna Venerinog rođenja. Šum mora u dubini sedefa, zaostao iz vremena našeg naglog ljeta, još uvijek oživljava konture njenog vječno sanjanog svijeta. Dok se utapljam u tvojim očima i živim u tvojim milovanjima, krv kao šampanjac vrije u venama. Kada uranjam u tvoj zagrljaj bude se usnuli leptiri u dubini srca, ti nevidljivi izdajnici mojih snoviđenja, nježni čuvari mojih uspomena. U žiži moga bića iskri vatra, oživjeli vulkan lijepog priviđenja, ljubavni ples zanosnoga ždrala, odsjaj vječne svijetlosti, vrulja tjelesne kreposti.
