Ispijati nektar iz kaleiža lijepih privida, opiti se božanskom kapljicom, doživjeti kovitlanje sna i jave, oćutiti vrtoglavo dosezanje alkemiskog vjenčanja, ognjilo ljubavi, a onda bježati iz okova stvarnosti i tražiti ljepotu u lakoći življenja. Odlučiti se za umiranje kao Romeo i Julija, umrijeti od ljubavi kao Tristan i Izolde, ostati vječan u umjetničkim djelima, u tragovima poezije, slikarstva i muzike. Bezuvjetnost i bezglasje tog čudorječja čini od nas heroje ispričanih, opjevanih i naslikanih trenutaka neizrecive sreće. Darovati sebe, dobiti za uzvrat tebe i onda jednostavno živjeti ljubav. Biti kapljica vode u pustinji želja, putokaz na raskrižju čežnji, samozatajnost u oluji taština, radosni val u podmorju žudnji, pjena na pučini oceana snova, zrno pjeska na žalu života. Pogleda vječno uperena u lazur neba koračati Jakovljevim ljestavama, osluškivati poeziju drevnih oceana, u rapsodiji duginih boja vidjeti bjelu golubicu sa znamenjem mira u kljunu i pružiti joj dlan za sretno slijetanje na srećodrom duše. U krhkosti tkiva snova postati karijatida trenutka u koji se slijevaju sve ljuvene čežnje uzdrhtalog srca. Naš biverzum se širi, ali u rastakanju njegove beskrajnosti ja osjećam tvoju blizinu koja me hrani snagom za one živote u kojima ćemo uistinu postati nedjeljivi od vječnosti. U tom kristalnom zdanju naše svetosti ne postoje vrata, nema zidova, ne ćute se razine svjesnosti, tu vlada bezgraničje ljubavi. Osluškujem preludij ljubavnoj istini i lutam galerijom osjećajnih slika koje se kotrljaju ka cilju, ka Arkadiji koju nosimo u srcima. U ćilibarskom pogledu tvojih očiiju vidim tvoje djetinjstvo, dolinu zelene rijeke, moćvaru punu lotosovih cvjetova, vrulju iz koje izvire ljubav i sjedinjuje nas u spiralnoj dinamici vrtloženja ovoga ovdje i ovoga sada.
