Oda tijelu!
Fantasie
Zašto te ne pitam kako si,
dok tobom postojim,
od tebe zahtjevam,
s tobom trgujem.
Zašto te volim ili nevolim,
tek tuđim dodirom,
zašto te snena osjećam u
poeziji kiše i
čujem tek dodire kapi,
a ne osjećam tvoje želje,
zašto među drevnim stihovima
pamtim samo one glasno izrečene,
"Niz tvoje lice sada teku rijeke
za nečim dragim što bez traga ode
a oči boje meda kriju lijepu tugu
i neku čudnu poeziju vode."
a ne pamtim tvoje tek naslućene.
Zašto te osjećam tek u oluji strasti, u suzama neba, u oceanu boli. Zašto li je to tako tijelo moje?
Ti iluzijo dječjeg sna,
ti maštarijo mladosti
ti istino zrelosti
ti podnosiš sva moja,
sva naša neznanja,
sve prevare,
ti voliš i sebe i mene i svijet.
voliš misao, osjećaj i pokret,
tog pjesnika svakodnevice,
poetu na izvoru sna,
tog nepoznatog sijača zvijezda,
onog koji snuje
milione svjetlosnih godina u trenutku,
u ovom "sada" što traje
u ovom treptaju oka,
u tebi i u meni.
Moja duša je evo
otvorena i svjetla,
puna ovoga trenutka,
trenutka u kojem se
zrcali vječnost,
ogledava beskonačnost,
iskri istina
tvog postojanja u meni i mog u tebi.
Ti, tijelo moje, pokretom oslikavaš najljepšu geometriju postojanja, arhitekturu života odaješ mislima vremena koje ne prolazi nego traje ljepotom prostora u kojem treptaji srca pišu pjesmu nekog novog sna.
U tebi se kriju godine neznanja,
mjeseci tugovanja,
trenutci u kojima su tekle rijeke suza, ali
ti nisi samo utočište nemirnoj duši
ti si hram ljubavi, sreće,
svetište života.
Tvoj pokret je čas razbijeni lutak,
odbačena napukla kristalna čaša,
bačena staklena pepeljara,
krhotine nekog života,
priča o nesretnoj ljubavi,
ali on je i
osmjeh zaljubljene žene,
pogled očiju boje sna,
sreća najljepšeg trenutka,
stisak ruku pri rastanku,
zagrljaj pri susretu.
Ti si život i san,
ti si moj pokret,
pokret sudac,
branitelj,
stvaratelj,
sudionik ove velike gala predstave
ti si ponekad izdajica snova,
ponekad jedini prijatelj ljubavi i
vječni svjedok istine o životu!
Dječak očiju boje sna je pisao poeziju, Ibrica je pjevao njegov stih i ja jutros osluškujem ovu davnu pjesmu, osjećam poeziju vode i prisjećam se trenutaka iz oluje ruža.
|
