Jutarnji pozdrav njemu!
Razmišljala sam kako odgovoriti na jutarnji pozdrav, kako uzvratiti ljepotu ljepotom, a da ne postane kičasta izjava ljubavi, da ne bude nešto već tisuće puta izrečeno, da ne bude nešto tako obično kao što je obično buđenje u jednom običnom jutru jednog običnog četvrtka.
O ljubavi je toliko pisano, ljubav je opjevana, stisnuta u prekrasne stihove, predivne tonove, prekrasne nijanse boja. Kako i na koji način izreči nešto što još nije izgovoreno, a da bude razumljivo i da bude LJUBAV.
Pjesmom Moj lipi anđele se uistinu može puno toga reči, i onda Ljubav doista postaje vječna
Pjesma nad pjesmama
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam
onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze:
»Vidjeste li onoga koga ljubi
duša moja?«
Tek što pođoh od njih,
nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,
dok ga ne uvedem u kuću majke svoje,
u ložnicu roditeljke svoje.
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!
Pjesmom nad pjesmama je zaručnica ovjekovječila LJUBAV i ostavila nam u naslijeđe tisuće mogućnosti po kojima možemo osjetiti osjećanje tog čudesnog osjećaja i izreći ga ne izgovarajući riječi, darivati ga ne darujući ništa, dobivati ga dobivajući sve.
Ljubav, ah ta ljubav, renesansna STANCA, platonija, bezvremeno stanje duše sa prozorima srca i ona ulazi i širi se, širi..........zauzima, osvaja, stvara prostor, opija i blaži i hrani i bdije nad bolestima, liječi i odmara umorna srca.
Ljubav to si ti istino mojega života.
|
