Jutarnji pozdrav!
Jutros dok sam, još snena, otvarala računalo da se ušuljam u virtualni svijet i pozdravim prijatelje i veselim se njihovim komentarima na mom otoku, otkrih na zaslonu pjesmu od Roy Croft- a i pored nje buket bijelih ruža.
Dobro ti jutro ljubavi, dobro ti jutro cesarice moja !
Volim te
Ne samo zbog toga što ti jesi
Nego i zbog toga što sam ja
Kad sam s tobom.
Volim te
Ne samo zbog onog
što si učinila od sebe,
Nego i zbog toga
Sto činiš od mene.
Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosiš na vidjelo;
Volim te
Jer stavljaš ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelaziš preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne možeš pomoći,
A čame ondje u magli,
Pa ih izvodiš
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se nitko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronađe.
Volim te
Jer mi pomažeš
Da iz nabacane hrpe svojeg života
Izgradim
Ne krčmu,
Već hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slušam prijekor
Već pjesmu.
Volim te
Jer si učinila više
No što bi me ikoji credo
Ikada mogao
Učiniti dobrim,
Više, nego što bi me ma koji usud
Mogao usrećiti.
Bez riječi,
Bez dodira,
Bez znaka.
Učinila si sve
Naprosto,
Bivajući onim što jesi.
Možda to, na koncu,
I jest ono
što znači – biti prijatelj.
Tvoja istina o životu.
|
