Bijeli Božić!
White Chrismas
Irving Berlin, 11. svibnja 1888 - 22. rujna 1989, je bio američki skladatelj i stihopisac, te jedan od najčudesnijih američkih stvaratelja pjesama u povijesti.
Berlin je bio jedan od rijetkih broadwayskih skladatelja koji je komponirao glazbu i pisao stihove za vlastite pjesme. Iako je posjedovao tek osnovno znanje čitanja nota, uz pomoć mnogih glazbenih pomoćnika i suradnika, kojima zasluge nikada nisu pripisane, uspio je napisati više od 3000 pjesama, od kojih su mnoge,
"God Bless America,"
"Anything You Can Do,"
"There's No Business Like Show Business"
ostavile neizbrisiv trag u američkoj glazbi i kulturi.
"White Christmas" je njegovo najčudesnije djelo bez kojeg je blagdan Božića u svijetu skoro nezamisliv.
Irving Berlin je jednom priznao, da je pjesmu napisao kako bi se malo narugao lažnom duhu blagdana.
"Sanjam o Božiću bijelom, itd..." nisu bile riječi one njegove prve verzije. One su ovako glasile:
”Ljuljaju palme i stabla naranči svoje grane,.
Beverly Hills, Los Angeles, ne zna za bijeli Božić. Sunce u njemu vječno sja i trava je ovdje uvijek zelena.
Ali danas je dvadeset i četvrti prosinca
I mene srce vuče put sjevera.”
Nakon pet, za njega očito predugih, godina provedenih u Hollywoodu, satiričnom se pjesmom htio narugati holivudskoj umjetnoj božićnoj atmosferi, američkoj blagdanskoj sentimentalnosti. Vrativši se u New York, Irving Berlin je 1938- me godine napisao i skladao pjesmu.
Već u filmskoj verziji pjesme, originalni su stihovi bili zamijenjeni onima po kojima pjesmu danas znamo:
"Sanjam o Božicu bijelom, kakve sam nekada znao, baš takvom, Vrh božićnog drvca blista, djeca osluškuju zvon praporaca... Sa svakom čestitkom koju pišem sanjam o Božiću bijelom....”
Tako je iz njegove rugalice nastala sentimentalna, melankolična i tužna pjesma. Pjevač, u jednom vremenu i na jednom mjestu, čezne za drugim vremenom, drugim mjestom, sanja o jednome koje, možda, nikada nije ni postojalo. Irving Berlin, židov iz Sibira, pjeva o Božiću jedne njemu tuđe, strane zemlje i njene prošlosti, ne svoje.
Potkraj tridesetih godina, Ameriku je bila zahvatila nostalgija za njenom ruralnom prošlošću. Filmski je hit tada bila priča iz američkog građanskog rata, o Jugu koji nije više postojao “Prohujalo s vihorom.”
Glavni musical bio je Čarobnjak iz Oza, priča o djevojčici iz Kansasa koja se želi vratiti svojoj zemlji.
Knjiga godine 1940., bila je Plodovi gnjeva, Steinbeckova vizija agrarne utopije.
Glas Bing- a Crosby- a i Berlinova pjesma su bili savršena kombinacija i "White Chrismas" je krenuo na svoje, sada već, sedamdesetljetno putovanje svijetom.
Amerika je pjesmu prvi puta čula godinu dana nakon Pearl Harbora. Ona je odmah postala nacionalnom himnom američkih vojnika. Za one koji znojili su se negdje na Guadalacanalu ili smrznuti, ukopani čekali negdje u belgijskom blatu, ona je bila gotovo sastavni dio njihove opreme, baš kao vojnički obroci ili granate.
Kad ju je napisao, Irving Berlin ni snajao nije da će pjesma potrajati.
Njenim uspjehom bili su iznenađeni svi, uključujući i autora.
“Najbolja pjesma koju je ikad itko napisao,” govorio je o njoj sam Berlin. Ali uvijek i tvrdio da je bila više rezultat sreće nego njegove nadarenosti.
U prošlosti, bilo je učinjeno već više pokušaja da se objasni fenomenalan uspjeh Berlinovog “Bijelog Božića.”
Vječna pjesma s odjecima nekih od najdubljih tema američke kulture: čežnjom za mitskom novoengleskom povijesti,
čežnjom za toplinom doma i ognjišta,
vjera u “radosti i svijetla” Božića.
Pjesma je to i iz onog “zlatnog razdoblja” američke popularne pjesme, “zlatnog razdoblja” Hollywooda, simbol vrijednosti i težnji generacije drugog svjetskog rata i saga o židovsko-američkoj asimilaciji. Govoreći jednom općenito o svojim skladbama napisanim za razdoblja drugog svjetskog rata, Irving Berlin je možda najbolje objasnio uspjeh svog “Bijelog Božića,” kad je rekao: ”Povijest je ta koja pjesme stvara.”
UGODAN I SRETAN BLAGDAN, iako ni ove godine nije
Bijeli Božić , tonovima Oliverova glasa, vam želim dragi moji blogoprijatelji!
|
