O anđelima i ljudima
Adventus Domini, došašće Gospodina je vrijeme ljubavi i mira. Kada zapalim prvu svijeću na adventskom vjenčiću osjećam sinesteziju svih osjetila i osjećaja. Iz treperavog svjetla svijeće se oko mene šire mirisi djetinjstva.U spektru treperavih boja ja vidim mirise vanilije i cimeta i čujem tihe tonove božićnih pjesama, mirišem ljepotu trenutaka. Taj predivni osjećaj želim podijeliti sa vama. Možda se u nekome od vas rađaju slični osjećaji, spojimo ih u vremenu ovoga Adventa u misaonu oazu sreće, ljubavi i mira, svaki u svoju Arkadiju.
Svijest i san izmješani, u sudbinu vječnog traženja istine o početku, daju onome što smo nekad nazivali životom novo značenje. Danas na vratima vremena ljubavi i mira neka sve postane osunčani, još neostvareni Einsteinov san o metaverzumu, međusvijetu u kojem se sjedinjuju znanje i vjerovanje.
Stigavši na granice znanja, ne spoznavši još uvijek nasljeđenu dimenziju prostor- vremena, neotkrivši što je uistinu tajna svijetlosti, mi možda već dugo lutamo metauniverzumom neosjećajući ga, ali mi ipak na neki čudesan način, vjerujemo u njega.
Metauniverzum, oaza našeg duševnog mira.
Tu oazu mi nesvjesno osjećamo i nosimo u sebi i vjerujemo u nju u vrijeme Adventa, predbožićnom vremenu ljubavi i mira. Tada se u nama sjedinjuje znanje i vjerovanje i pričinja nam se da se anđeli doista spuštaju na zemlju i mi se rado sjećanjima vraćamo u djetinjstvo, u ono čudesno vrijeme, kada smo samo vjerovali.
Prisjećam se tihe molitve koju sam šaputala pred spavanje.
"Anđele moj dragi
čuvaru moj blagi
puno tebi hvala
što me čuvaš mala.
Čuvaj me dok živim
da ništa ne skrivim"
Moj anđeo čuvar je tada dobijao ljudske oblike i ja sam vidijela kako se tracima mjesečeve svjetlosti spuštao u moj san.
Danas ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlaćane kose i prozirnih krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Tada se uistinu nalazim na mostu između znanja i vjerovanja u priču po kojoj je anđeo Gabrijel Mariji najavio čudo bezgriješnog začeća
i osjećam da metauniverzum nema sličnosti s fizikalnim svijetom, to je svijet izvan vremena i prostora, svijet svijetla od samoga svijetla, samo energija mojih snova.
Anđeli, vjesnici neba, čuvari zvijezda pod kojima smo rođeni i čuvari naših sudbina su nastali iz svijetlosti i obučeni su u svijetlo. Njihov otac je stvoritelj sam, a majka im je Sophia, neumorna stvoriteljica energije koja iskri i kojom je beživotnoj materiji udahnula život.
Usredotočujem misli i pokušavam čuti simfoniju neba dok promatram bjelim svijetlom ogrnutu moju priprostu dušu. Onda tražim istinu i kucam na vrata svjesne spoznaje i osluškujem škripanje moga neznanja koje najavljuje otvaranje tih, u dubini moje svijesti, skrivenih vrata.
Anđeo sav u bijelom, zlaćane kose i krila postaje moja misaona slika i ja ga uistinu vidim mojim unutarnjim očima i prepoznajem njegov glas.
"Zašto si me osudio na zaborav početka i podario gluhoćom na najljepše tonove neba?" pitam anđela
"Da te prihvati svijet." šapuće mi anđeo
"Ali životinje čuju više od mene."
"One čuju samo urlike i bježe od njih, a ti čuješ i razumiješ moj glas i znaš da sam to ja."
"Odakle dolazi tvoj glas. Ti nisi biće kao ja, ti si samo svijetlo i moja zamisao o tebi."
"Ja nisam svijetlo, mene stvara svijetlo i tvoje vjerovanje u mene."
"Ti si u meni." kličem sretna
"Ja sam energija koja u sebi nosi svijetlo i tamu, val i čestica, energija koja ispunja prazni tamni prostor između njih. Energija koja sama sebe stvara i tako stvara sve što vidiš, čuješ i osjećaš."
"Što je tamna tvar?"
"Dok prolazim kroz nju čini mi se da me dodiruju tvoje misli koje onda prelaze u tamnu energiju koja širi univerzum i isprepliće se sa energijom svijetlosti. Tamo gore među oblacima se zrcali sve ovo što ovdje vama izgleda kao stvarnost. Kada se spustim na zemlju tada vidim u vama zrcaljenje univerzuma."
"Otkriveni su zrcalni neuroni u našim glavama."
"Znam, ali i oni su samo energija svijetla i tame. Vi ste samo izgubili svojstvo svjesne spoznaje te energije."
"Znači li to da Bog i Einstein tumače istu energiju na dva potpuno suprotna načina."
"Vi ste zrcaljenje univerzuma. Sunce je znanje koje rasvijetljava puteve spoznaje, a tamna tvar je neznanje iz kojeg proizlazi vjerovanje u postojanje stvoritelja čak i u suncu."
"Od čega sam ja satkana?."
"Od mirijada titrajućih struna."anđeo potvrđuje moju sumnju.
"I ti me prepoznaješ?"
"Tvoje misli oblikuju tvoje tijelo u drugačije tonove."
"Znači ti me nevidiš, ti me ustvari čuješ."
"Ti si dio orkestra koji sklada simfoniju neba."
"Hoćemo li ikada uspjeti ostvariti Einsteinov san, hoćemo li ikada uspjeti svjesno spoznati metauniverzum, međusvijet u kojem sada nesvijesno živimo? "
Anđeo šuti smješeći se i ja shvatih da se odgovor na to pitanje nalazi u meni samoj.
"Što osjećaš ti koji nemaš tijela?"
"Ja sam sada tvoja misao i tvoj osjećaj ljubavi."
"Ti si bio i prije mene, ti si me usmjerio."
"Ja sam prije bio misao o tebi, svijetlo koje je lebdjelo svemirom."
"Znači li to da sam se ja s neba spustila na zemlju." prisjetih se legendi iz djetinjstva.
"Prije si bila ludi atom koji je mogao postati biljka, životinja ili čovjek. Odluka da taj atom postaneš ti je čista slučajnost, atom je u trenutku pucanja stanične opne zalutao u utrobu tvoje majke."
"Rekao si da ti mene čuješ? Čuješ treperenje mojih struna. Čuješ li i moje neznanje?"
"Čujem njegovu tišinu i pokušavam te navesti da ga počneš pretvarati sve više i više u tonove sna koji će puniti taj bezglasni prazni prostor i pretvarati ga u energiju koja će te braniti od utvara svakidašnjice."
"Ali onda ću se ja pri tome smanjivati i na koncu postati uistinu nevidljiva."
"Nećeš, ako svoje neznanje pretvoriš u titranje energije, ako uspiješ proizvesti sve više misli, osjećaja i slika, ako doista dozvoliš srcu da diše, gleda i sluša. Tada ćeš postati svijetlo i tada ćeš spoznati što je svijetlost."
Advent je vrijeme ljubavi i snova. Moj anđeo čuvar, sav u bijelom zlatne kose i zlatnih krila, se spustio u ovo čudesno vrijeme da mi otkrije tajnu sjedinjenja Božjeg i Einsteinovog sna.
Sjetih se riječi sa početka priče.
Bog reče: "Neka bude svijetlo."
i bi Svijetlo.
Svijetlo je nejčudesnija, još uvijek tajnom ovijena, energija iz koje iskri moja, tvoja, naša istina o životu !
|
