Stres naš svagdašnji
Koračam tepihom jeseni
i tražim nestalo sunce
na cesti koja nikamo ne vodi.
Noć i dan sjedinjeni u
novembarskoj magli,
kao zalutala lastavica
savih gnijezdo u tvom oku
sakrih se u njedra nespokoja.
Hans Selye, jedan od modernih pionira istraživanja stresa, originalno je stres definirao kao "sumu ukupnog trošenja organizma tijekom njegovog životnog vijeka". Kasnije je Selye stres vidio kao "nespecifičnu posljedicu (psihičku i fizičku) bilo kakvog zahtjeva na organizam, a koji nadilazi adaptacijske mogućnosti samog organizma".
Trenutci tuge su najstresniji trenuci u našim životima, samo što mi to ne spoznajemo i ne razmišljamo o tome, ne zanima nas što se u našem organizmu tada događa, koji se procesi odvijaju i koliko je to štetno po naše zdravlje.
Definicije stresa
U ne tako davnoj prošlosti, definiciji stresa pridavalo se svojevrsno ezoterično značenje koje je za prosječnu osobu imalo nejasan smisao. Međutim, unatrag posljednja tri desetljeća stres je, doslovce, postao općepoznatim pojmom koji se vrlo često spominje u svakodnevnom govoru.
Sam pojam stres se često upotrebljava kao zajednički naziv za osjećaje nelagode i nezadovoljstva.
Uspješan poduzetnik stres vidi kao frustraciju koje su posljedica pritisaka na poslu, kompjutorski programer posljedicama stresa smatra svoje probleme u koncentraciji, liječnik misli da je stres uzrok njezinog trajnog umora, a učitelj u školi osjeća se izložen stresu kada radi s neposlušnim učenicima, nesretan čovjek je stalno pod stresom i smatra da su svi drugi, osim njega samoga, krivi za njegovo duševno stanje.
Iz ovih je primjera vidljivo kako su gotovo svi ljudi danas u određenoj mjeri svjesni uloge stresa u njihovom životu, ali je svatko doživljava na svoj način.
Medicinski rječnik opisuje stres ovako:
"Stres je zbir bioloških kompenzacijskih reakcija na svaki podražaj (unutarnji ili vanjski) koji narušava stanje homeostaze organizma. Ukoliko su ove reakcije nedostatne za povratak organizma u primarno stanje, dolazi do poremećaja, odnosno stresne reakcije."
S obzirom na prethodno navedene definicije, kao i na opće prihvaćenu ulogu koju riječ "stres" ima u svakodnevnoj komunikaciji, možemo zaključiti da se ovaj pojam koristi u najmanje tri značenja, od kojih svako ima svoju ulogu u razumjevanju i liječenju stresa:
Stres kao "stresor", odnosno kao podražaj koji uzrokuje psihološku ili biološku tenziju, tj. poremećaj unutarnje ravnoteže u organizmu. Po svojoj prirodi stresori mogu biti vanjski, kao što su primjerice ratne traume ili problemi na poslu, svađe i vječni nesporazumi s partnerom, a onda unutarnji poput tjeskobe, svakodnevnih briga ili neispunjenih očekivanja, tuge zbog gubitka drage osobe, nesretna ljubav, strah od nepoznatog narušitelja spokoja.
Tu si i kada te nema
usnulo sunce u ljubičastom snu,
koji u tvome zagrljaju snivam.
Tu si kada te nema
griješ mi promrzle obraze
pogledom što gori
vječnom vatrom pripadanja.
Stres tada postaje distres, subjektivni osjećaj tjeskobe. Još su stari Grci ovaj pojam unutarnjeg nemira poistovjećivali s bolešću, a mi danas stres često uzimamo kao olakotnu okolnost za neke naše neuspjehe.
Stres i distres.
Stres je djelovanje svih svjesnih i nesvjesnih podražaja iznad normalnog praga izdržljivosti. To je životno važan proces koji čovjeku osigurava prilagodbu na promijenjene uvijete u okolini. Bez ovako definiranog stresa ne bi bilo evolucije i selekcije, čovjek bi davno izumro.
Ono što je u velikoj mjeri štetno za zdravlje trebalo bi se nazivati distres. Pod tim se podrazumjeva ono djelovanje štetnih podražaja koje nije moguće svladati u fiziološki odgovarajućem vremenu.
Da bi bolje razumjeli što se događa u ljudskom organizmu u stresnim trenutcima stvorimo si jednu misaonu sliku.
Zamislimo našeg praoca u davna vremena u trenutku kada je zamijetio nešto za njega neobično.
To neobično može biti situacija u kojoj je otkrio životinju čijim mesom bi mogao utažiti glad ali u istom trenu spoznaje i da bi on sam mogao postati plijenom.
U njemu se sukobljavaju osjećaj gladi i straha. Njegov mozak pokreće rad nadbubrežnih žlijezda i one u takvim trenutcima unutar par sekundi luče mnogo hormona stresa u krvotok. Povećava mu se frekvencija srca, krv kola u mišiće koje će koristiti za borbu, većina drugih organa koji u tom trenu nisu prioritet dobivaju manjak krvi. Hormoni stresa su važni i zbog metabolizma masti ako bi borba potrajala ali i ako bi došlo do povrede da rane manje krvare.
Sve ove reakcije su kroz evoluciju odlično smišljene od strane prirode ali su danas, u slučaju reakcije stresa za pisaćim stolom ili na sjednici, u svađi sa partnerom, u trenutcima šoka ili beskrajne tuge, potpuno na pogrešnom mjestu.
Sukobi se danas uglavnom rješavaju razgovorom a ne mišićima, pa je krvni tlak bez potrebe dugo povišen, kao i količina masti i ugljikohidrata u krvi, što pogoduje nastanku arterioskleroze. Ako već postoje poteškoće s prokrvljenošću miokarda, srčanog mišića, ovakva situacija može dovesti do povećanog rizika od infarkta.
Postoje tri načina suprotstavljanja stresu i to dva fiziološka i jedan nefiziološki.
Prvi fiziološki se odnosi na strogu duševnu disciplinu koja nam omogućava da, svijesni svoje čudi, sami sebe kontroliramo, recimo riječima "ostat ću mrtav- hladan i miran i neću dopustiti da me situacija razbjesni, niti da me netko izbaci iz takta". Na ovaj način potičemo djelovanje velikog mozga na kontroliranje reakcije stresa i smanjenje lučenje hormona.
Koračam tišinom zamrzle rijeke
i tražim vrelo žubora
i budim usnulo sunce
da odvojim dan i noć
da opet bude svitanje
da ljubičasti san potraje.
Druga mogućnost je dobro razvijena aerobna izdržljivost, koju je moguće zadobiti treningom aerobne izdržljivosti. Pri takvom treningu dolazi do istih promjena kao kod distresa, ali ovdje vladaju fiziološki uvjeti jer postoji potrebna mišićna aktivnost. Pri mišićnoj aktivnosti se razgrađuju krvna mast i ugljikohidrati, i nakon aktivnosti dolazi do pada krvnog tlaka. Takvim treningom tijelo i mozak zajedno i dugotrajno smanjuju djelovanje broja staničnih receptora za hormone stresa koji onda i u idućih nekoliko sati poslije treninga ostaju potpuno blokirani. Ovo omogućava da se u normalnoj profesionalnoj ili obiteljskoj stresnoj situaciji ne dogodi prodiranje hormona stresa u mišićnu stanicu čime se omogućava zaštita od njihova štetnog utjecaja.
Treći ne fiziološki način je korištenje medikamenata, tzv. beta blokatora, koji blokiraju stanične receptore za stres i sprječavaju negativno djelovanje stresa. Međutim beta blokatori sadrže, kao uostalom i svi medikamenti i neželjena popratna djelovanja, zato ih treba uzimati samo na preporuku liječnika.
Važno je spoznati i naučiti razlikovati aktivni i pasivni oblik stresa.
Vratimo se primjeru našeg praoca.
Pasivni oblik stresa se manifestira u slučajevima kada smo sami „lovci“, odnosno u spoznaji da sami možemo odlučiti kada je kraj „lova“. Mi sami kontroliramo situaciju. Kod ovog oblika stresa izlučuju se uglavnom adrenalin i nodadrenalin.
Opasniji je aktivni oblik stresa pri kojem smo mi "plijen", tako da ne odlučujemo o kraju „lova“. U tom slučaju pored navedenih hormona izlučuje se i kortizol koji ima višestruki utjecaj na funkcije mozga i metabolizam tijela.
Konstruktivnim mirovanjem protiv posljedica stresa
Opušteno ležanje nije potpuno pasivno stanje tijela. Samoorganizirajući energetski procesi neprestano djeluju i brinu se o osnovnoj napetosti u mišićima i održanju prirodnog položaja zglobova. To urođeno svojstvo našeg tijela nazivamo propriocepicija.
Da bi koristili tu urođenu sposobnost tijela, moramo naučiti uočavati razliku između zgrčenih i opuštenih mišića.
Legnite na leđa, osjetite dužinu tijela i međusobne odnose njegovih dijelova. Dok su noge ispružene zdjelica se podiže i povlači za sobom slabinski dio kralježnice. Zamijetit ćete zgrčenost mišića u tom dijelu tijela i smanjenu napetost mišića u prsnom dijelu kralježnice. Ostanite par trenutaka u tom položaju svjesno osjećajući mišiće, a onda savijte noge u koljenima, povucite ih k sebi ne podižući stopala. Zdjelica će se spustiti na podlogu, a s njom i slabinski dio kralježnice. Zgrčenost u leđnim mišićima će popustiti.
Misaonim usredotočavanjem na te dijelove tijela i ponavljanjem pokreta, spoznate ćete mehanizam i međusobnu vezu donjih dijelova tijela. Zdjelica, kao veza između nogu i trupa prati pokrete nogu.
Ležanje na leđima sa savijenim koljenima odterećuje donji dio leđa, ali opterećuje mišiće nogu posebno mišiće nadkoljenice. Prirodni zadatak tih mišića je pokretanje nogu, a u tom položaju postaju i učvršćivači nogu u zglobu kuka. Podmetnite jastuk ispod stopala. Mišići nadkoljenice će se opustiti. Tako ste doveli tijelo u položaj za konstruktivno mirovanje, postavili kosti u zglobovima u neutralni položaj i time omogućili mišićima opuštanje do njihovog osnovnog tonusa.
Iz tog položaja krenite misaonom šetnjom kroz tijelo i stvaranjem misaonih slika zamišljajte situacije iz svakodnevnog života, pri kojima se umarate, koje izazivaju izlučivanje hormona stresa.
Ležimo u položaju za konstruktivno mirovanje i usredotočimo misli na gornji dio tijela. Ruke su ispružene pored tijela, pri tome su mišići ramena, vrata i ruku u pojačanoj napetosti, lopatice vise na njima i izazivaju neugodnu bol u području ramenog zgloba i vrata.
Ležeći mirno, prividno ne radeći ništa, već samim utjecajem sile teže na tijelo, opuštamo mišiće u njihov osnovni tonus. Skrativši dužinu ruku, savijanjem u laktu, odterećujemo rameni pojas. Opuštanjem prsnih i vratnoramenih mišića, lopatice padaju na podlogu, a pri tome ključne kosti povlače prsnu prema glavi što makinalno izaziva pomak u rebrima i prsnoj kralježnici. Prsni koš naliježe na podlogu i odterećuje mišiće vrata i grla. Tako dovodimo glavu i tijelo u idealan položaj za početak pokreta.
Ležeći na leđima počnite pokretati kralježnicu, a postavite li dlanove ispod donjeg dijela leđa, tamo gdje završava zdjelica i počinje kralježnica osjeti ćete razliku između napetosti i opuštenosti mišića u tom dijelu tijela.
Opušteni mišići su spremni za pokret i izvode ga s lakoćom. Tada možete , s još uvijek savijenim koljenima, početi zamišljati hod, izmjeničnim pritiskom stopala na jastuk. Mišići rade pravilno pokrećući zdjelicu što se prenosi na kralježnicu ostvarujući spiralnu dinamiku njenih pokreta. Prateći svjesno razvijanje tog valnog pokreta, upoređujući ga sa valovima na morskoj površini, osjećamo pokret i njegovo širenje sve do glave. Desno stopalo svojim pritiskom izaziva podizanje lijevog ramena i obratno, a pokreti kralježnice kao vadičep izvlače glavu iz vrata.
Konstruktivno mirovanje nam pomaže da spoznamo napetosti u mišićima, ali i da otkrijemo i razotkrijemo nagomilane strahove i tjeskobe.
Ti si tu i kada te nema
čujem te vjetrom u kosi
vidim te u plesu sa oblakom
prepoznajem te u tajni
sljedećeg trenutka.
Ti si tu i kada te nema
tu u ljubičastom snu
u plavićastom svitanju
i dolazećem proljeću.
Da, tek istina o životu i o nama samima nam omugućava da se izliječimo od stresa našeg svagdašnjeg!
|
