Preminula Jasna Novak- Saračević, oproštaj od umjetnice, kostimografa i prijateljice.
Utjeha Kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
A.G. Matoš
foto bei www.geocities.com/
Jučer je zauvjek otišla, tiho zaspala najbolja prijateljica moje mame, mama moje prijateljice, moja prijateljica, umjetnica i kostimograf kazališta Gavella JASNA NOVAK- SARAČEVIĆ. Zatvorih tugu duboko u srce da osušim suze moje majke i evo noćas proplakah stihom.
Tvoj grob će biti
tiho mjesto odmora za
zalutale duše.
Tvoj grob će biti
zvjezdana prašina
i lutka od slame
skicirana na zidu moje mame.
Tvoj grob će biti sjećanje
na djetinjstvo
na sretne trenutke prve ljubavi,
beskrajan prostor pun
tvog i maminog osmijeha
i vaše tihe pedagogije
o tome kako se
tek načeto djevojaštvo
pretvara u otmjenu ženstvenost.
Tvoj grob će biti
kristalna vitrina sa
minijaturama koje si mi godinama poklanjala
i laneni stolnjak sa inicijalima
i buket porculanskih pupoljaka
i sedefna damska lula
i čaša za konjak
i srebreni svijećnjak.
Palim svijeću i podižem čašu punu božjeg pića i noćas se opraštam s tobom draga vilo moga djetinjstva, moje mladosti i pratiljo moje zrelosti.
Tvoj grob će biti
kristalno JASNA slika tvog lica
i sjetno sjećanje na
trenuke oluja ruža
i prve ljubavne boli.
Tvoj grob će biti
knjiga pezije
"Osamnaest crvenih ruža"
i početna slova stiha
i moj dnevnik
jednoj davno umrloj ljubavi.
Draga Jasna tvoj se život jučer rasuo u tisuće mojih života i osjećam da je u meni ostala samo jedna jedina slika, tvoja vječna ljepota.
I doviđenja draga prijateljice šapućem pjesmom pjesnika kojeg si jako voljela
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
|
