O smijehu i ljudima
Ovo je bila besana noć, noć bez snova, noć puna strahova koji su se kao zla kob nadvili nad ovu tek naćetu jesen.
Zavoli dan u kojem se budiš.......
dozvoli srcu da diše.........
pomislih vjerujući u stih kojim se već godinama budim, a onda na radnom stolu pronađoh pismo.
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati. Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju sali. Olako uzimam svoju bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da ti kažem najvjernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih. Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim. Ostavljam svoju bol da izgleda glupa, strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocijenije riječi što imam za tebe; ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom. Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sjedim mirno pored tebe; ali se ne usuđujem; jer bi mi inače srce iskočilo na usta. Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima. Grubo uzimam svoju bol, strahujući da bi ti to mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moje strahove. Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo. Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moja bol vječito sviježa.
Rabindranat Tagore
Zadrhtala sam cijelim tijelom. ON se boji smijeha, mog smijeha. Moram biti jaka, moram se nasmiješti danu koji najavljuje oluju izmiješanih osjećaja ljubavi, sreće, boli i straha, moram mu vratiti smijeh u srce.
Smijeh je ikonografija sreće, a sreća je lijek nad lijekovima. Smijeh je put ka rađanju tog čudesnog osjećaja u nama. Terapija smjehom je pokušaj da, isključimo ono samo racionalno, zabrinuto, prestrašeno u nama i da u sebi probudimo uspavanog "homo ludensa".
To nije ispad, ne znači potpuni poraz našeg mudroga "ja", nego samo njegovo vremensko isključivanje. Svatko se može smijati, potreban je samo skok u ono nerazložno, ono zatomljeno, ono neodživljeno veselo ništa u sebi. U trenutcima najveće tuge, kada strahovi ovladaju univerzumom misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, kada bol nadvlada sve druge osjećaje, kada dobijemo ovakovo pismo, pokušajmo se smijati, ali od srca smijati.
Prisjetih se mog, već jako davno napisanog, teksta, teksta proizašlog iz mog razmišljanja o život i salutogenezi, samoodržavanju zdravlja.
O smijehu
Dan u kojem se nikome nismo nasmješili je izgubljen dan. U filozofiji prvih gnostika je smijeh povezan sa nastajanjem svijeta. Bog se sedam puta nasmijao i pri njegovom sedmom osmjehu se rodila Psiha, koja je izvorište zanosa i ugode u tijelu.
Opjevani smijeh bogova kod Homera je osnova iz koje su kasnije, u dionizijskom kultu, proizašle tragedija i komedija. Dionizije, bog vina i zaštitnik teatra se smije i narod se smije s njim, smiju se ljudima i bogovima.
Stoljeća i epohe su se smjenivali, smijeh je opjevan, opisan, o njemu se filozofiralo. Dvadeseto stoljeće s filozofijom Henri Bergsona,1859- 1941, (francuski filozof i nobelovac 1927.god) i Helmuth Plessnera, 1892- 1985, (njemački filozof i sociolog) potvrđuje smijeh kao jedanu od bitnih oznaka čovjeka kao svjesnog bića i jedne od bitnih odrednice kojom se razlikujemo od životinja.
Za Bergsona smijeh ima sociološku funkciju. Pri smijehu se isključuju svi negativni osjećaji, kaže Bergson u svom eseju o smijehu. Smijeh je tu, on čeka skriven u nesvjesnom dijelu našeg uma, a onda se širi i vlada, zaposjeda i određuje i odjednom se tijelo, do tog trena samo korisnik života, pretvara u izvor životne energije.
Smijeh je nešto kao erupcija vulkana kojom se umjesto lave oslobađaju unutarnje napetosti. Uvodeći pojam "elan vital", kao pozadinu svih živućih procesa, Bergson objašnjava egzistencijalni antagonizam između života i mrtve tvari.
Smijeh je svojstvo života, koje se iznenada javi kao "kazna" i ne dozvoljava tijelu da se ukoči, da pređe u stanje čvrste, nepokretne materije.
Plessner objašnjava smijeh na osnovi neprekidnog uzajamnog djelovanja tijela i duše. Po njemu se u nekim životnim prilikama gubi jasnoća u odnosu tijela i duše i u čovjekovom tijelu dolazi do uneravnoteženosti. Životna energija se počne širiti neusklađenim ritmom pa poljuljana tjelesna ravnoteža troši sve više i više energije. To stanje može potpuno zavladati čovjekom, ako u njemu ne postoji urođeni nagon za uspostavljanje ponovne ravnoteže, a taj nagon je za Plessnera smijeh. On smatra da zahvaljujući tom urođenom nagonu, u čovjeku pobjeđuje nasmješeni čovjek.
Smijmo se ljudi, smijeh je znak da živimo ovaj čudesni život, smijeh je obaveza da taj život stvarno bude i slobodan.
U zadnjih četrdeset godina se smijeh etablirao kao terapija u medicini. Ustanovljeno je da se smijehom oslobađaju i stimuliraju hormoni i neurotransmiteri u mozgu. Sa sigurnošću se danas tvrdi da ljudi sa smislom za humor lakše svladavaju svakodnevni stres od onih koji se neznaju smijati. Njihova misaona usredotočenost je puno jača nego kod onih koji ne razumiju šalu. Smijeh je tjelesni siguronosni ventil i protuteža duševnoj i mišićnoj napetosti.
Terapija smjehom vuče svoje korjenje iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Poticaj za istraživanje smijeha kao terapije je dao američki novinar Norman Cousins, koji je poslije postavljene dijagnoza neizlječive bolesti kralježnice odbio uzimati lijekove protiv bolova, izašao iz klinike, zatvorio se u hotelsku sobu i odlučio se smijati. Čitao je viceve i gledao humorističke filmove. Smijeh je opuštao njegove mišiće, pokretao male zglobove kralježnice i na koncu počeo smanjivati bolove. On je bio izlječen, a znanost o smijehu , nazvana gelotologija, po grčkom gelos - smijeh, je počela istraživati taj fenomen.
U Švicarskoj je za Expo 02 pored Yverdona napravljen projekt pod nazivom "Izvor smijeha u labirintu smijeha". Cijeli projekt je višestrano usmjeren ka poboljšanju ljudskog zdravlja.
Labirint je izgrađen od metar visokih tuja i nalazi se na jednom strmom brežuljuku pored grada. Na padinama su posađene margarite. To je čudesni vrt u čijem se središtu nalazi okrugli trg radiusa od četiri metra. U sredini trga je postavljeno okruglo ogledalo u čijem je podnožju smješten zvučnik. U polju margarita se nalaze razbacane još četiri tonske stanice.
Izvor smijeha je u centru trga pored ogledala, dok iz ostalih zvučnika s vremena na vrijeme izlaze tonovi različitih oblika smjeha. Izazvana smijehom publika ulazi u labirint i slušajući smjeh iz izvora, traži put ka njemu. Zarazni smijeh prelazi na publiku i ona tako smijući se dolazi do izvora i može promatrati u ogledalu svoje lice koje se smije.
Činjenica da smjeh dolazi iz zemlje, iz izvora iznad kojeg je okruglo ogledalo, izaziva asocijaciju da je smjeh skriven u zemlji, ali u isto vrijeme i u cijelom univerzumu.
"Smijeh kapa s neba" pomisli publika pozvana smjehom pa dobrovoljno ulazi u labirint i slijedi smijeh i smije se slobodno i opušteno.
Jeste li se danas već smijali?
Niste, onda je zadnje vrijeme da to učinite. Nasmiješite se sami sebi, smiješite se i mislite na nešto lijepo, na neki san ili dragu osobu. Dok se vi smiješite, ugoda se širi vašim tijelom i vi s tim ugodnim osjećajem, šaljete mozgu signale, koji prevodeći te signale na jezik svojih neurona, spoznaje da se u vama krije uzrok dobrog raspoloženja i djeluje na vaše duševno i fizičko stanje.
Pokrećite svjesno vaše mišiće za smijeh, mislite na najsretniji trenutak u vašem životu i mozak će uključiti program dobrog raspoloženja u vama. Zrake sunca istovremenu pomažu mozgu pri ustrojavanju programa dobrog raspoloženja u vašim glavama. Sunčana energija ubrzava stvaranje serotonina, hormona sreće koji u mozgu potiće procese za dobro raspoloženje.
Izađite na sunce i punite svoja spremišta dobrim raspoloženjam.Tada će vam se, stvarno, činiti da smijeh kapa s neba. Smjeh je zarazan, širi se kao dobroćudni virus, možda bi vrijedilo pokušati smijući se izazvati pošast koja bi ovladala cijelim svijetom.
I evo ja pogledah u nebo, svitanje mi je najavilo izlazak sunca i ja se nasmiješih. Smijeh je za nas kapnuo s ovoj jutarnjeg neba i ja dočekah nasmiješena njegovo buđenje i smijehom zaražena šapnuh:
Pokušajmo se smijati ljubavi moja, pokušajmo pronaći u sebi ono veselo ništa iz kojeg proizlazi energija samoizljećenja.
|
