Njen mali univerzum
ONA danas zna da je satkana od treperavih struna i da se njenim tijelom širi simfonija Božjeg sna. Osuđena prstom anđela na pustinju unutarnje šutnje Ona nečuje tu simfoniju, osuđena na samo trodimenzionalnu spoznaju osjeća se kao čovjek zatvoren u špilji neznanja iz koje nazire samo sjene stvarnosti.
Stoji na plaži i promatra veliko plavo more koje se na horizontu spaja s nebom i nestaje u beskraju Božjeg sna. Osluškuje šumove valova i more joj kao velike orgulje svira istinu svog postojanja. Kapljice velike vode blješte pod suncem i spajaju se sa strunama zraka koji udiše. Nad velikom vodom titra podne i Ona odjednom vidi treperave superstrune i pričinja joj se da čuje simfoniju univerzuma. Veličanstvenost tog trenutka budi u njoj želju da osjeti i svoje, rođenjem utihnule tonove, neslušajući ih ušima.
Spusti se na topli pjesak, zatvorenih očiju i opuštena se predaje suncu, zvukovima vjetra i morskih valova, mirisima mediteranskih trava i čempresa. Podne traje i iako se baš ništa ne događa Ona ne osjeća dosadu. Osjeća potpunu ugodu u tijelu.
Pita se od čega se sastoji ta ugoda, šta je to ugodno za nju?
Je li to toplina kože koja se prenosi u dubinu do mišića koji se opuštaju tako da može osjećati svaki i najmanji pokret zglobova. Tijelo kao da je izgubilo težinu, pa iako leži naizgled nepokretno tijelo lebdi slično percu, opušteno, kao da ne osjeća silu teže.
Diše i osjeća ritam srca i protok krvi. Tako opuštenoj joj se čini da je puna energije za pokret, ali Ona ostaje ležati u zagrljaju topline i ugodnih misli osjeća kako se njena duša i tijelo spajaju u ljepotu trenutka. Taj osjećaj se difuzno širi cijelim tijelom, i ne postoji određeno mjesto gdje bi ga smjestila.
"Ovaj osjećaj ljepote je pozitivna emocionalna energija, koja hrani i dušu i tijelo." pomisli ne otvarajući oči.
Misao nastala na izvoru pozitivne energije postaje uistinu snagom njenog postojanja, njen kozmički impuls koji je spaja sa početkom i Ona počinje osjećati prvi pokret u sebi. Više nema prepreka niti granica, nema otpora niti napetosti. Sve što osjeća je harmonija, lakoća i ljepota oblika. Prvi pokret je postao osjetljivi vidik mog unutarnjeg prostora. Kao u dionizijskoj opijenosti, njeno tijelo je prešlo u čisti osjećaj, postalo je cjelina oslobođena svega ružnoga, slobodna u svom nastajanju. Doživljava sinestezijsku spoznaju tijela, spajajući vizualne, akustične i taktilne osjećaje u neku vrstu unutarnje mimikrije.
Mislima ulazi u Platonov svijet ideja i pred njenim unutarnjim očima se otvara beskraj pun titrajućih iskrica koje sjaju kao zvijezde na nebu. Svaka nova misao je i nova iskra, prostor koji se njenim mislima širi potsjeća je na superprostor beskrajnog univerzuma. Ulazi u beskraj sna iz kojega se više ne želi probuditi. Tu više nema tajni niti neobjašnjenih zakona. Spoznaje da nije kradljivac Božjeg sna, Ona se sljubljuje s njim i osjeća da je Ona samo san.
San je znanje o sebi samome. U njenoj dubini su pohranjene sve tajne i sva čudesa svijeta. Krenu tim dugačkim putovanjem da otkrije zakone stvaralaštva i spozna tajne tog vjekovnog sna.
Mali univerzum u beskraju Božjeg sna nosi u sebi sve evolucije i mjene i zakon stvalaštva. Ona uđe misaono u taj novi svijet. Prva i osnovna istina koju je spoznala je da se beskonačnost i vječnost krije u konačnosti njenog fizičkog tijela.
To je bolna istina o našem trajanju na plavoj planeti, ali Ona sada osjeća njeno zrcaljenje u sebi, planeta je pluća njenog malog univerzuma. Zatvara oči i vidi boginju Geju kako joj prilazi. Geja je pozdravlja titrajima zraka. Udiše i osjeća njeno gibanje u sebi. Ona je hrani i odaje joj sve svoje tajne u isto vrijeme.
"Ne boj se prolaznosti. Ti posjeduješ četiri tijela" šapuće joj boginja svakim udisajem.
"Ja još uvijek osjećam samo jedno." odgovara izdišući strah i udišući svijesno ljepotu sjedinjenja njenog i svog postojanja
"Tu se neradi samo o osjećaju, nego o učenju kako osjećati osjećanje osjećaja."
"Što još moram učiniti da bih naučila osjećati osjećanje osjećaja?"
"Onaj tko to želi saznati mora se potruditi da u sebi samom pronađe izvor znanja. Na tom izvoru su skupljene sve tajne prirode u kojoj vjeruješ da živiš. Ti ne živiš na planeti, nego je svojim postojanjem stvaraš."
"Dok udišem ti mi poklanjaš život."
"A ti mi ga svakim izdisajem vraćaš da bih i ja živjela." odgovori joj boginja.
"Ti si prije početka svijeta bila boginja. Zar ti nisi vječna i besmrtna?"
"Ja sam tvoje drugo tijelo. Ne otvaraj oči i udahni još jednom. Udahni duboko i dugo. Tvoje želje i tvoji osjećaji se stapaju u osjećanje novog osjećaja. Ja sam tvoje astralno tijelo u tvom malom univerzumu. Mnogi ljudi to nikada ne osjete jer ne teže ka izvoru znanja u sebi. Fizičko tijelo je konačno, ono izvršava sve, za život, važne funkcije. Astralno tijelo je luksuz bez čije svjesne spoznaje se može živjeti, dapače može se djelovati intelektualno, obrazovano i nadmoćno, ali bez te spoznaje se nikada ne dotakne izvor stvaralaštva u sebi." umirujućim glasom odgovara Geja.
"Gdje je izvor stvaralaštva?"upita Ona nesigurno
"To je tvoje treće tijelo. Ono je skriveno u idejama koje ga kao bljesci munja osvjetljuju u tami neznanja."
"To su ove iskrice koje sjaje pred mojim unutanjim očima." Ona zapita još jednom boginju planete.
"To tvoje treće tijelo izrasta iz tvog znanja i jačat će tvojom svjesnom spoznajom, to je tvoje duševno tijelo. Tvoje duševno i astralno tijelo su izgrađeni od istih supstanci kao i fizičko, ali kod mnogih ta tijela ostaju ne iskristalizirana i oni ih jednostavno ne spoznavaju. Tek spoznajom četvrtog tijela ti ćeš biti u stanju osjetiti osjećanje osjećaja u sebi. Tek tada ćeš slijedeći titraje u svom malom univerzumu postati dio velikog. "
"Kako ću spoznati moje četvrto tijelo?"
"Sjeti se Lukrecija i njegove izjave."
"Ex nihilo nihil fit." odgovori napamet naučenom rečenicom
"Da za sve je potreban uzrok. Tvoje četvrto tijelo je ključ za istinsku spoznaju tvog postojanja u velikom univerzumu, ali ne zaboravi da nijedno tijelo nemožeš osjetiti bez spoznaje drugoga. Ti nisi zbroj djelova nego cjelina. Tvoja svijest, sva tvoja Ja i tvoja volja čine četvrto tijelo koje je uzrokom spoznaje posjedovanja svih ostalih. Udahni duboko i dugo. Dozvoli svim svojim tijelima da dišu, ne traži izvor spoznaje izvan sebe, ne traži početak u nepreglednim daljinama tuđih sfera. Izvor je u tebi, on je stvoritelj koji svojim vječnim postojanjem u tebi stvara svijet u tvojoj glavi."
"To je moj utjelovljeni um." uskliknu pobjedonosno
"To je tvoja svijest o njemu." odgovor boginje se sakrio u njen duboki udisaj.
"Što je onda svijest velikog univerzuma?" Ona će još uvijek nesigurna.
"Neznam točno što je svijest velikog univerzuma. To je neodređeni pojam koji svatko upotrebljava onako kako želi i kako mu odgovara. Kod većine je to obično misao izrasla iz maštarija, asocijacija dnevnih snova povezana s pojačanim radom središta za osjećaje u velikom mozgu."
"Zar ti na svojoj putanji velikim univerzumom nisi osjetila djelovanje te svijesti?"
"Svijest je unutarnja kakvoća, tuđu svijest nemožemo osjetiti niti dokazati. Svoju možeš spoznati, ali samo ako ju uistinu posjeduješ, ali jedno ti mora biti jasno. Svijest nije postojana, ona je kao i sve drugo u prirodi, samoorganizirajući energetski proces koji se, stvarajući tvoj trenutak spoznaje, uvijek mijenja." Gejin glas je titrao u njenim ušima kao simfonija sna.
"Znači li to da se svijest velikog univerzuma isto tako neprestano stvara i da je zato nemožemo točno definirati?" upita izdahom.
"Tek spoznavajući svoju možeš pokušati razumjeti tuđu svijest. Ostani u svom, malom univerzumu i spoznaj njegove tajne." udahnula je Gejinu misao i osjetila titraje u sebi.
"Hoću li onda uistinu biti sudionik u životu univerzuma?" izahom postavi ponovo pitanje
"Tvoja znatiželja nema kraja. Onoga trenutka kada u sebi spoznaš veliko svijetlo i vidiš nastajanje boja koje ga čine, tada ćeš znati da su to vrata vremena i moći ćeš odlučiti s koje njihove strane želiš živjeti." Geja je svojim blagim tonovima, kao nekada majka dlanovima, milovala njenu svijest.
"Mnogi su prije tebe tražili dušu svijeta izvan sebe i ona je ostala tajnom obavijena magija, skrivena u legendama, u svetom gralu i kamenu mudrosti koji se krije u najdubljem sloju duše koja uistinu živi, ali je često nespoznata od čovjeka."
"Tisućljeća su se smjenjivala, svo blago nekadašnjih misli je skriveno u bibliotekama, na prašnjavim policama se još uvijek gomilaju knjige, zaluđujuće maštarije prošlih umova se pretvaraju u misaone slike koje se slažu u galeriji mog pamćenja, ali ja još uvijek nisam dosegla istinu. Ispričaj mi kako je nekada bilo, zašto nitko do sada nije uspio pronači to tako željeno svijetlo? Povedi me u suštinu stvari, razotkrij mi tajne misli koje su i tebe stvarale." Ona izusti glasno svoju novonastalu spoznaju.
Plava planeta, u dubini njenog malog univerzuma, zatitra sretnim trenutkom. Njene misli se počeše oblikovati u nove slike i pred njenim unutarnjim očima poteče kao rijeka film o početcima spoznaje.
|
