Zora i suton zaustavljeni u gradu,
Jučer je na svim svjetskim TV programima prva vijest bila, Ruske trupe napadaju GRUZIJU....sjetih se Puškina i njegove pjesme.
Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme pune tuge:
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
Kad razliju se u tišinu
Te pjesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mjesečinu
I lik daleke, jadne žene.
Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mome srcu gasne,
Al nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pjesme strasne.
Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme, pune tuge;
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
ALEKSANDAR PUŠKIN (1799-1837)
preveo: Dobriša Cesarić
Sjetih se i Sarajeva i pjesme koju napisah dok je grad bio pod granatama...
Zora i suton zaustavljeni u gradu.
Ljubav?
Vjerovanje?
Spomenik snu nekom,
bijelo kameno znamenje
i tuga u voćnjaku.
Jauk u mahali razbi dan.
Okrvavljeno Sunce
pluta nad ljiljanima.
Smrt doletjela u ljetnu ogrtaču.
Rat.
Nikad objavljen.
Samo nastavljen.
Saraj bez himne proplaka pjesmom
i djecom pod trešnjinim drvetom.
Trebali bi, kao nekad davno DADAISTI, barem pokušati promijeniti današnje vrijednosti!
Na Odisejevom putovanju su bogovi i polubogovi hodali zemljom i vraćali se na Olimp svojom voljom i snagom svojih moći, a danas teleportaciju susrećem u futurističkim filmovima.
Zašto mi vjerujemo samo u početak s velikim praskom i govorimo o početku evolucije?
Zar nije moguće da je ono što mi smatramo početkom bio kraj jednog od nas razvijenijeg svijeta, da su bogovi bili živa bića, svjedoci razvoja znanosti i njeni aktivni korisnici.
Diana je možda bila astronautkinja među zvjezdama, Sofijina asistentica za gibanje fotona kojima su zajedno usmjeravale svijest univerzuma. Možda je Taurida bila laboratorij u kojem su razvijane, za nas, nepojmljive brzine kojima su one plovile tadašnjim svijetom usmjeravajući tijek vremena u oba smjera.
Možda su se, svjesne svog kvantnog stanja, snagom svoje volje skenirale i kao najsitnije čestice teleportirale i bile prisutne tu i tamo, možda su njihove misli bile neobjašnjena energija koju su drugi vidjeli i koje su se bojali.
Zar nije moguće da su i onda postojali demoni i zločesti umovi koji su svojom pohlepom zaustavili evoluciju i cijeli univerzum pretvorili u užarenu točku iz koje smo kasnije mi rođeni?
Ako je to bilo tako onda mi otkrivamo ono što je već bilo i neopaženo ulazimo u svijet božanskog svjetla i svjesne spoznaje vječnog treperenja misli.
Trebali bi barem pokušati zaustaviti današnjeg giganta u njegovoj proždrljivosti i možda tako promjeniti kraj.
|
