Umijeće tumačenja i razumjevanja
Hermeneutika ima korijen u grčkoj riječi hermeneutes, što u doslovnom prijevodu, znači tumač.
Umijeće hermeneutike navješćuje, tumači, objašnjava i izlaže nešto što je višeznačno ili što nije sasvim jasno i u krajnjem smislu je umjeće razumjevanja.
Hermeneutika ne tumači nepoznato nego potiče na samostalno razmišljanje i misaono sudjelovanje u tumačenju i osobnoj interpretaciji nepoznatog. Ona ne nudi konačna rješenja i ne definira razumijevanje kao gotov proizvod nego kao tijek neprekidnog razmišljanja.
O čemu govorimo kada govorimo o pokretu?
Naše međusobno razumijevanje izrastat će iz znatiželje i zanimanja za temu umijeće pokreta. Da bi se to dogodilo, nužno je da imate povjerenja u ono što vam ja, pišući o umijeću pokreta, nudim. Metode hermeneutike su mi pomogle da spoznam temeljne oblike razumjevanja. Njihova osnova je u poruci da onaj koji zna prenosi svoje znanje onome koji želi nešto novo saznati.
Tu se odmah postavlja pitanje:
Razmišljati ili apriori odbiti ideju o umijeću pokreta?
Odgovor koji se krije u tom pitanju je, naravno razmišljati jer ako, apriori, odbijete ideju o umijeću svakodnevnog pokreta, odbijate i želju da upoznate samoga sebe i zatomljene mogućnosti u sebi.
Već sama želja i čuđenje u vama je dokaz vaše kreativnosti.
Razmišljajući o umijeću pokreta, isprobavajući zamišljeno na sebi, razvijala sam i metodu kako tumačiti i razumjeti pokret, te dostiči svijest o njemu.
Ispružiti ruku prema čaši vode je makinalan pokret koji izvodimo ne razmišljajući. Misliti taj pokret značilo bi svjesno osjetiti uzrok njegovog početka, svjesno doživjeti njegov tijek i trajanje, te spoznati je li mu povod gašenje neumoljive žeđi ili tek želja za još jednim pićem.
Žeđ je poriv koji u meni budi drukčiji ritam i dinamiku pokreta od motiva smišljenog uzimanja tekućine.
Pišući ove redke, ja vas pozivam u avanturu svjesnog razmišljanja o vašem svakodnevnom pokretu.
Umijeće razumjevanja i tumačenja ideje o umijeću pokreta je misaona energija koja iz pohranjenog znanja i novopročitanog teksta potiče na buđenje zatomljenih potencijala i stvara misaonu sliku o tijela i pokreta.
Vaša misao o pokretu vas uvodi u četverodimenzionalnost vašeg svjesnog postojanja. Misleći pokret vi ostvarujete 4- D Samopoimanje i ulazite u 4-D samomobilizaciju vaših mogućnosti.
Priupitajte se i pokušajte sami sebi dati odgovor na postavljeno pitanje. Ovo je poziv na misaoni dijalog pri kojem ćete si uistinu rastumačiti moju ideju o umijeću svakodnevnog pokreta i uistinu je početi razumjevati. Tvrdnja da pokret počinje u glavi, a ne u mišićima potvrđuje i izreku da je osobni pokret rezultat osobnog načina razmišljanja. Ja sam ovako počela razmišljati prije nego sam se upustila u avanturu pisanja o umijeću svakodnevnog pokreta:
Što je moja misao?
Moja misao je moja osobna kreacija.
Što je živuća materija?
Živuća materija je vječno gibanje energije.
Što je moja energija?
Moja energija, to sam ja u pokretu.
Je li moje tijelo materija ili energija?
Moje tijelo je osjetilna varka materije nastala vječnim gibanjem moje energije.
Što je moj prostor?
Moj prostor je gibanje moga tijela u vremenu.
Što je vrijeme?
Vrijeme je svjesno spoznati trenutak mog postojanja.
Kako nastaje moje vrijeme?
Moje vrijeme nastaje mojim svijesnim postojanjem u trenutku.
Osnova hermeneutike je govorni jezik kojim se služimo u svakodnevnom životu. Prevodeći ga na naš unutrnji jezik mi si tumačimo i razlažemo ideju i tako pretvaramo hermeneutiku u osobnu metodu samopimanja, samorazumjevanja i samospoznaje.
Kada si metodom hermeneutike razjasnimo bitnost pokreta, naročito bitnost svakodnevnog pokreta, kada spoznamo da pokretom stvaramo svoje vrijeme i prostor, tada nam postaje jasno koliko je pokret važan da bi održali harmoniju geometrije našeg tijela.
Umijećem pokreta mi postajemo arhitekti svoga tijela, jer sam pokret je živuća arhitektura jedinog čudesnog zdanja koje samo nama pripada.
Spoznavši svjesno geometriju tijela i pokreta mi ulazimo u multidimenzionalnost vlastitog postojanja i počinjemo osjećati četverodimenzionalnost našeg življenja.
Konceptom "Manu propria kineziterapija" pokušavam prvo sebi, a onda pacijentima raztumačiti bitnost svjesnog sudjelovanja u nastajanju, širenju i završetku svakodnevnih pokreta. Metode, koje još uvijek razrađujem, mi svakodnevno otvaraju nove puteve ka još boljem razumjevanju moje osnovne ideje, a pacijenti s kojima radim mi svojim pitanjima pomažu pri tumačenju ideje koju polako pretvaram u metode.
4- D samopoimanje je metoda kojom sam uspjela spoznati samu sebe i u univerzumu mog utjelovljenog uma otkriti izvor moje pokretačke energije.
4- D samomobilizacija je metoda kojom sam ja uspjela svoj pokret pretvoriti u sredstvo samoizlječenja od bolova mog sustava za pokretanje.
|
