Vidno trijezan, ranio je vuka
|
Kao prvo, moram obavijestit gospona Bozanića da sam se drznuo otići u kino pogledati Da Vincijev kod. Mea culpa bre. Ne želim ni spomenuti da sam još negdje prije godinu i pol pročitao knjigu. Mister B. se oko knjige nije nešto previše žestio. Valjda je i sam svjestan da je Hrvat više vizualni tip čovjeka. Kao drugo, samo da potvrdim tezu gospodina Hybrida da su svi blogeri egoisti, spomenut ću da je moj blog spomenut u današnjem broju Metro expressa i to pod podnaslovom "Neki cool nazivi blogova". Kako i zašto, ne znam, ali eto, imam cool naziv i sav sam egoističan još od ranog jutra kad me je probudila poruka gospođice Stressee u kojoj je pisalo da sam spomenut u Metrou. Eto. Sad ću prestat biti egoističan. Vikend je bio vikend. U petak sam izašao nigdje. Umor je svladao moje tijelo, jer ipak sam tri prethodna dana vjerno pohodio SC Galeriju i posljednje koncerte ovogodišnjeg Žednog uha. Pošto više nisam mladić, već samo stariji mladić, moje biće kao takvo više nije spremno tri dana za redom bdijeti do kasna vani, a onda sutradan ujutro ići na posao. Pa sam shodno tome u petak zaspao već oko jedanaest navečer zavaljen na kauču, dok je u DVD plejeru bio Corporate Ghost. Mislim da sam oko Sugar Kanea pao u komu. Subota je zato bila zanimljivija. O, da. Prvo sam sa guospođicom Tilom i guosponom Umobolnim išao do grada kupovati raznorazne poklone za svakojake rođendane, ne bi li, nakon bezuspješne potrage za bilokakvim delikatesnim senfom, otišao doma spremit se za nogomet. Ovo je već treći tjedan za redom da se bavim tim još u svijetu nedovoljno poznatim sportom. Ovaj put nas je bilo šest i igrali smo tri na tri na travi nasipa i ja sam pao na glavu guospodinu Umobolnom i na licu mu ostavio tragove. Sve je bilo slučajno, ali ovo nek mu je upozorenje ako će ikad zajebavati. Nakon nogometa, guospodin Thanatz i ja smo zasjeli u jednu birtijicu na Vrbiku gdje su nam iz čista mira servirali ćevapčić skupa sa kajmačićem i krumpirčićem. Dobri ljudi zbilja. Navečer smo se pak opet našli u Vrbiku i to upravo u stanu dobra gospodina Thanatza kako bi na tom svetom mjestu proslavili rođendane guospođica Ane i Tile. Prvoj je već bio, a drugoj još nije. I veselili smo se kao što riječ božja nalaže. Alkohol je tekao, parizer bjaše narezan, a eurovizija je nadglasavala i pucnjeve iz puškomitraljeza. Ostadosmo malo razočarani nerazumijevanjem Europe za našu prekrasnu skladbu i ljepotu naše pjevačice, koja je jednom, ako me ljudi nisu lagali i glumila u nekom porno filmu domaće proizvodnje, ali to nas nije pokolebalo i nastavismo sa međusobnim ugodnim druženjem. Oko pola četiri zabava je završila i ja sam krenuo doma sam kao mladunče lava napušteno od ustrijeljene majke. Na putu do doma uočio sam neku svjetlost iz nekog kao štanda pa sam zastao i shvatio da se radi o obrtu koji nudi prehrambene artikle usamljenim putnicima poput mene u gluho doba noći. Za 12 kuna dobio sam hamburgerčić koji me okrijepio na putu do kreveta. Nedjelja je prošla u ljenčarenju iako se trebalo primiti posla. Na kraju sam se posla primio tek oko pola jedan ujutro, nakon povratka iz kina gdje sam pogledao već spomenuti uradak od kojeg svi katolici ovog svijeta postaju bezbožnici ako samo čuju naslov filma. Eto. Lakfensalk!!!!!!!!! |
