Pisao morž hrčku...
|
Dakle, oni No Neck Blues Band... Ako ikad budete u prilici pogledati ih, učinite to, jer fino sam se nasmijao. Glazba je sporedna, sama po sebi i nije neka za opušteno slušanje na plaži, ali scenski nastup je jedan od boljih. Normalno da se nakon koncerta MORALO spomenuti da je Tim Harrington napravio bolji šou i krš te je tako moje srce još malo napuklo, jer ne vidjeh Les Savy Fav prilikom njihove posjete ovome gradu. No, vratimo se mi ovim mladićima čudnim, koji su iskoristili sve rekvizite koje su našli na pozornici Teatra &td, ne bi li nas (a vjerojatno i sebe) zabavili. Tako je prvih petnaestak minuta bilo blago dosadnjikavo, ali momčići kao da su znali kad treba postat zanimljivo. Pogrbljena osoba koja je stajala skroz u kutu, okrenuta leđima, ustala se i sjela za bubnjeve, te je glazba dobila ritam i zanimljivost. A čim je prestao lupati, zabio je, negdje u bespućima backstagea pronađen, križ u iste te bubnjeve. Ali naopako. Tako da smo do kraja koncerta uživali u prekrasnom prizoru naopakog križa, ali i još raznim pizdarijama koje je ovaj mladić izradio od kutije za violončelo, golemog kartona, nešto crne zavjese i neke letve. Za vrijeme bisa se još uspio uvući u neku vreću, pa je puzao po pozornici kao crv, sve dok nije pao sa pozornice. Veselo, veselo Zagorci. U subotu je pak bio Dragutinu rođendan. Pa smo ga proslavili u meksičkom restoranu. Dragutin, Richard, Mia Begović te ja. Fino smo se najeli dobara iz kuharice nekog hombrea. A prije toga sam gotovo cijeli dan proveo na nasipu pred Močvarom. Tamo se odvijao antifa-hipijevski piknik. Uz bendove, grickalice i nogometnu loptu. Nastupali su grupe kao: They Suck, Seven That Spells, Senata Fox, Death Disco, Tigrova Mast, Vikend u Hong Kongu i tako to. Lijepo je bilo, a i prvi put nakon dugo vremena sam progibao ovo što se može nazvati mojim tijelom. Prvo nogomet protiv blago pripitih i za utakmicu spremnih Bad Blue Boysa, koji su također imali piknik. Izgubili smo časno sa jednim golom razlike, s tim da su njihovi igrači bili relativno brzi, a neke naše uzdanice su pola utakmice provele sjedeći i očekujući da im se povrati dah. I tako osakačeni, uspjeli smo zabiti pokoji gol. Poslije nogometa, na red je došla košarka. Koju nisam igrao, ima dobre tri godine. I opet sam bio u gubitničkoj momčadi, ali takva nesreća me prati oduvijek, pa se više uopće ne sekiram. Rezultat košarke je, sad već, dvodnevni muskulfiber, ali i želja da se opet zaigra. Nakon košarke je pao još jedan nogomet, a ovaj put smo čak i dobili. Sve je išlo na naš mlin. Ali ponajprije to, da su protivnici stvarno bili loši. Nakon ovog nogometa, više se nismo bavili sportom. Nego je onda do nasipa došao Dragutin, a malo nakon toga smo otišli do meksikanca malo pogledati kako stoje stvari. Pošto smo sa hranom završili dosta rano, a raspoloženje je bilo da se ide doma, ja sam se odhrvao svemu tome i otišao još do Pauka na Overflow i Debelog Precjednika. Nisam mjerodavan davati ocjenu pank spektaklima, a i umor je bio prisutan, pa neću davati viđenje viđenog. Brungs!!!!! |
