Gospođo Sonja, Vi znate za "onaj" moj problem...
|
Teški su dani iza mene, a lagani dani se još ni ne naziru. Posla ima koliko ti volja, a ne izgleda kao da će popustit. Uz sve to još je i Žedno uho počelo, pa ti nađi vremena za upisat koju toplu riječ. No, bit će bolje, kao što su i stari Grci znali govoriti. A znamo kako su oni svršili. I tako prolaze dani... Od devet do sedam na poslu, pa malo čamljenja doma, pa na neki koncert, pa drugi dan manje-više isto. A kad smo kod koncerata, nabrojat ćemo zanimljivije. Gang Gang Dance i Pere Ubu prošli petak ubili. GGD je skoro svima izazvao proljev i mučninu, ali meni su drugarica i drugovi bili zakon. Pere Ubu također bili dobri, a debljina Davida Thomasa imponira. U utorak je na redu bio Calexico i Iron&Wine, nakon što sam propustio jazz u nedjelju. Prema svim očekivanjima skupio se povelik broj ljudi i Pauk je bio fino ispunjen i dalo se gužvat ako si baš inzistirao. Pošto sam imao kartu za druga Sensa, koji je kasnio te se nismo nažalost uspjeli vidjeti, morao sam propustiti prve dvije pjesme Iron&Winea, ali ništa zato, koncert je ovako i onako trajao 3 sata. Svaka čast Sensu koji je uspio i bez karte ući u dvoranu. To mora da je istočnjački šarm bio u igri. Jučer se išlo na Seven That Spells i Popečitelje, a danas je na redu No Neck Blues Band, koji bi vrlo vjerojatno mogli rasturit. A opet, nikad ne znaš... A sad, da ne bi neki možda ostali gladni, opisat ću kako sam u subotu išao u Zagorje sa Richardom i Dragutinom i to u obiteljsko izletište Dva potoka, gdje smo ubili nešto mesa. Prije mesa je normalno išla govedska juha sa domaćim rezancima. Dok smo čekali meso, jeli smo domaći kruh i grah salatu sa bučinim uljem. Muy bien I say. A kad je došlo meso, nebo se namrštilo i sve je izgledalo kao da će armagedon svaki čas, pa smo ostavili idilčni ugođaj malog stola u zelenilu pokraj potoka i odtrčali unutra na sigurno. Kiša, normalno, nije pala, i dok su sve familije sa svojom dječicom jele na suncu, nas trojica smo jeli u mračnom kutu, za stolom koji je bio postavljen kao da je svadba. No, dva zagrebačka od pol metra svaki i jedan punjeni lungić su malo ublažili tu bol. Nakon toga smo još otišli i do Samobora po kremšnite, a zatim je izlet završio. A završit ću ja i ovaj post, jerbo idem radit dalje. Gulejdbarg!!!!! |
