15.11.2005., utorak

Pasijans partner

Jučer me probudi telefon. Dok je još zvonio, uspio sam pogledati koliko je sati. Pola devet je bilo. Pogledam na mobitel, kad tamo neki nepoznati broj. Javim se, a glas s druge strane nije ni sačekao da kažem "Halo", već je odmah krenuo na stvar.
"Šta ne valja s tim Playstationom kojeg prodaješ?"
Zatekao me sa pitanjem moram priznati i trebalo mi je jedno pet do šest sekundi da se prisjetim kako sam stavio oglas u novine da prodajem svoj PS jerbo dotični ne radi. Uglavnom, dogovorim sastanak na kraju pješačkog mosta sa gospodinom tim i tim, spakiran prokleti PS u ruksak, a u neku vrečicu zguram pedesetak igara. I mrzio sam svijet dok sam biciklirao prema mostu. Bilo je zima, a ja sam prtio prokleti PS na leđima, a na desnoj strani guvernala je visila prokleto teška vrečica puna CD-a. I našao sam se sa gospodinom i par minuta kasnije otišli smo svaki na svoju stranu, iako je konj uspio spustiti cijenu za 100 kuna. I ziher me preveslao, nadrobivši mi stotine razloga zašto mi ne može dati novce koje ja tražim, iako sam ja tražio iznimno malo, ali bilo je jutro, a pomisao da ću morati isti teret nositi i natrag s posla je bila sve samo ne primamljiva, te sam odustao od bilo kakvog natezanja i rekao, daj što daš, nosi tu crnu kutijetinu i njen sadržaj, odvoji me od bivšeg najboljeg prijatelja, puši karu.

Na povratku s posla, već sam bio došao skoro do doma, kad sam, ničim izazvan stao razmišljati da li sam ukucao šifru za alarm na poslu i da li sam uopće zatvorio vrata za sobom ili je želja da se ode doma bila tolika da sam samo sjeo na bajk i odpedalirao u noć. Pošto sam savjestan mladić, a ne volim kad nešto takvo imam na pameti, okrenuo sam bajk za 180 i odjurio natrag na posao. Bilo je zaključano. Okrenuo sam još jednom za 180 i odpedalirao doma, psujući. Bilo je hladno, ja mokar jer sam pri povratku na posao jurio kao da me ganja banda Huna, a i uši su počele boljeti od hladnoće, te sam na glavu nabio kapuljaču svoje majice, koja naravno nema one špage da se kapuljača zategne, pa sam stavio po jedan kraj kapuljače u usta, zubima pridržavajući kapuljaču i tako grijao uši. Danas sam uzeo kapu.

U subotu sam bio na momačkoj večeri dakle. Bilo je muških osoba ko u priči, bilo je mesine da srce boli, a platili smo i jednoj gospodični da skine sa sebe svu odjeću, te da na taktove moderne muzike malo otpleše kaki drmež. Sisa joj je bila plastična, lice ljupko, a gujsca anđeoska. Svi muškarci su se razgalili,a bratić Vođa i ja smo samo naljevali vina u poluprazne čaše našeg bratića, budućeg supruga. Napustili smo taj nemoralni raj oko pola četiri izjutra i otišli kućama svojim. U nedjelju nas je drug Anch_io pozvao kod sebe na palačinke, pa se skupilo omanje društvance i jele su se palačinke, iako ih nije bilo puno. Igrao se jamb, slušale se ploče, a nakon što se jamb pokazao ubitačno dosadnim, igralo se ono kad ti naljepe na čelo neku ličnost, pa ti pogađaj. Jeo se i McDonald's i to dva puta i sve u velikim količinama, jer veliki smo ljudi, a oko pola jedan odlučili smo sve to privesti kraju i razbježali se svi u tri pravca barem. Frongulaskirs!!!!

- 17:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703